Bezglutenski hlepčić sa kozjim sirom, medom i rukolom

Ovih dana često se setim Lisabona (za sve je kriva Nura i njen medeni mesec :)). Njihovi osmesi, oduševljenje i mesta koja su obilazili neverovatno su slični kao Miljanovi i moji od pre par godina kada smo posetili taj neverovatan grad.

Kada smo iskalkulisali budžet, shvatili smo da ako hoćemo da spavamo u hostelu smeštenom u zgradi iz hiljaduosamstoineke (već znate ko je na tome insistirao), na glavnoj ulici Bajše (Baixa) i da letimo do tamo, moraćemo da rizikujemo i zaputimo se u vreme kada su velike šanse da će da pada kiša sve vreme boravka. Jer, vidite, februar je mesec kada u Lisabonu ima najviše padavina.
No, ko reskira, taj profitira. Lisabon nas je počastio ranim prolećem, suncem i povetarcem. Dao nam je sve što je mogao za tih pet dana a mi smo halapljivo grabili.
Ujutro sam se budila i gledala krovove iz kreveta i čitala avanuture mog najomiljenijeg detektiva- Fandorina. Krevet je bio u stvari futon na drvenom uzvišenju. Pored njega je bila neka prastara lampa. U suprotnokm uglu stari drveni ormar i stolica. I to je to. Tako jednostavno ali u isto vreme savršeno. Najromantičnija soba u mom životu.
Doručak smo jeli sa ostalim hostelašima.
Ovoš, toštoš,  kafe com lejće– ponosno sam izgovarala kuvarici svako jutro. Poslednji dan me je počastila pitanjem: Brazilejra? Našta sam oduševljeno odmahnula glavom i potrčala Miljanu da ispričam da su se časovi portugalskog sa Rodrigom, Brazilcem ipak isplatili. Neko me je razumeo!
Svaki dan je počinjao isto, završavao se takođe isto. Negde u nekoj uličici, malom restorančiću uz školjke, ribu i vinjo verde.
Hrana je bila izvanredna! Oduševljavala me njihova kuhinja. Tako sveža i egzotična na neki skroz drugi način.
Kolači! Kolači su neverovatni. Prvi puta sam tamo probala hrskavo, puterasto lisnato testo punjeno crvenim pasuljem. Harmonija ukusa, zaista.
Niti jedan dan se nismo zeznuli i naručili nešto loše. U stvari Miljan se nije zeznuo niti jedan dan.
Ja jesam i bila je to kobna greška koja ću pamtiti za vjek vjekova.
U restoranu ribe, sveže, divne ribe ja sam naručila pizzu.
I još sam se pravila pametna.
Sem carne, bez mesa, naglasila sam.
Konobar me je mrko pogledao, odgovorio mi nešto što naravno nisam razumela (za to krivim portugalski koji se priča u Lisabonu, ja sam znala samo onaj iz Brazila :P).
Vratio se za desetak minuta. Miljanu je nosio tanjir sa grilovanim mini sipama i predivnu salatu. Meni je nosio izdeformisanu pizzu. Sa MANGOM i KOMPOTOM OD KAJSIJE! Sa sve sirom i pelatom i najgori testom ikad.
Miljan je morao da deli svoju porciju.
Bio je to naš poslednji dan u Lisabonu. Zalili smo ga sa još vinjo verde-a i smejali se do besvesti.
Krenuli smo kući polugladni, sa punim koferom tog savršenog, laganog vina i keramičkom, pink gicom kasicom koja je preživela put do kuće i sada nas uredno podseća na jedno od naših najlepših, i zamalo najukusnijih, putovanja.

Ako ikada budete imali prilike da probate pizzu sa mangom i kompotom od kajsije, evo ja vam kažem, stvarno ne morate. To je jedna od najgorih stvari koje sam ikad probala.

Bezglutenski hlepčić sa kozjim sirom, medom i rukolom

Ovaj hlepčić, za razliku od lisabonske pizze, je divan! Zamislila sam ga sa mocarelom i dimljenim sirom ali sam zaboravila da kupim mocarelu a u Petrovcu nje naravno nema. Verovatno bi bio super i sa nekim drugim sirom ali nisam htela da dimljeni sir ima konkurenciju pa sam zato htela neki fini, rastezljivi i blagi sir. Nisam ga nazvala pizza jer svi mi znamo kako izgleda pizza i više volim da nešto ima novo ime nego da stvorim očekivanja koja ne mogu da ispunim. Mislim da je odličan ukoliko ste alergični na gluten, svoje goste obradujete jednim finim i zdravim jelom. Testo je hrskavo ali ne tvrdo i pravi je par sa toplim sirom i salatom. Savršeno se slaže sa belim vinom ili pivom. Odličan je i ako niste alergični na gluten, kao ja, jer oko nas se nalazi toliko odličnih brašna, šteta da makar neka od njih ne isprobamo.

Za 4 osobe:

Testo:

200g sirovih badema (ili krupnije mlevenog bademovog brašna)

100g heljinog brašna *U slučaju da živite u zemlji gde od badema možete da kupite pravo, sitno brašno, izostavite heljdu

*2 jaja

2 kašike hladno ceđenog maslinovog ulja

½ čena belog luka (narendanog)

Prstohvat soli

200 g dimljenog kozjeg sira

1 kašika meda

1 šaka pečenog suncokreta

Rukola

→ Bademe prelijte vrelom vodom i ostavite 1-2 minuta potoljene. Ukoliko nemate mogućnost da kupite bademe koji nisu pasterizovani (kod nas većina jeste, preskočite korak potapanja, tim bademima je jako teško skinuti kožu.

→ Properite bademe i dobro ocedite pa skinite kožu. Nakon toga stavite ih u krpu i dobro prebrišite.

→ U multipraktiku sameljite bademe ali pazite da ne meljete predugo kako ne bi počeo da se pravi puter.

→ Uključite rernu na 180°C.

→ I činiji izmutite jaja, dodajte so, beli luk i ulje pa dodajte prvo bademovo pa onda heljdino brašno. Sjedinite sve sastojke da dobijete kompaktno testo.→ Na papitu za pečenje razvijte testo debljine 1 cm.→

Pecite u već zagrejanoj rerni 15 minuta.

→ Nakon tog vremena, izvadite testo i pospite sa malo hladno ceđenog maslinovog ulja. Preko stavite sir i med prelijte kašikom po celoj površini.

→ Vratite u rernu i pecite još 15 minuta.

→ Služite toplo.

Pre služenja pospite rukolom i pečenim suncokretom.

Prijatno!

Keramika: Blatobran atelje, Internacionalnih brigada 71, Neimar, Beograd

Prodajna galerija: Gospodar Jevremova 38

15 Replies to “Bezglutenski hlepčić sa kozjim sirom, medom i rukolom”

  1. Interesantan recept nema šta!Milanče i ja smo često izlazili u jedan reblji restoran. u to vreme je to bio jedan od retkih u Beogradu koji je imao sveže plodove mora i morsku ribu. Milan uvek ribu i sl. a ja bečku šniclu. Kelner blago negoduje, kad sam jednog dana rekla barbun na žaru skoro da je poskočio od sreće 🙂 Bio je odličan, nisam ga više nervirala sa bečkom 🙂 Narovoučenije u kom si restoranu jedi ono što ti naziv kaže :-)Pz,Vesna

    Like

  2. Nevena tek sad vidim da me "tuzakas" 🙂 sto mi je jako drago. Stvarno u onaj Lisabon se mora vratiti, ili cak ostati. Mi smo bili na Alfami, al next time sam nas vec zamislila na Bajsi. Kod nas je ipak bilo vino branko. 🙂 A recept, bademi… I rado vec uvrsten u moj meni.

    PS: divno te je bilo upoznati, sad vec kad citam postove, nekako znam kako bi ti to ispricala uzivo, pa su mi jos drazi. 🙂

    Like

  3. To je to Vesna, ista priča samo što je očigledno tvoja Bečka uvek bila odlična. Za razliku od pizze sa kompotom :DEj tako i moja Milica, gde god da odemo ona ipak najvoli Bečku 🙂

    Like

Leave a reply to Nevena Cancel reply