Razmišljali smo da kupimo gramofon. Već sigurno pet, šest meseci. Jedna devojka koju pratim na Instagramu postavlja divne fotke ploča koje sluša i piše još lepše naslove istih. Ona me je ubacila u to pozitivno gramofon raspoloženje. Ipak Miljan je bio taj koji se javio sa idejom o gramofonu. Priznajem, meni se ideja najviše svidela iz estetskih razloga. Zamislila sam gramofon i ploče na novoj polici za knjige i svidelo mi se. Miljan je ipak imao malo dublje motive 🙂 Izjavio kako mu nedostaje momenat da sluša ceo jedan album. Kao pre kada smo imali kasete i cd-ove. Već dugo vremena muziku slušamo samo preko Interneta. Stalno neke liste, sve izmešano. I stvarno, kada je tako jednostavno objasnio i meni je to počelo da nedostaje. Ono da sve pesme sa albuma znam od reči do reči. I da tačno znam sa kog je albuma.Al sve je ostalo na ideji koju nismo sproveli u delo.
Sve dok mu ja nisam kupila ploču Max Jury-ja za rođendan. Taj izraz koji je imao kada je skontao šta je dobio na poklon- neprocenjivo. Onaj osećaj kada dobiješ na poklon ne ono šta želiš, već ono šta ti treba. Taj izraz.I onda kupismo gramofon.Pošto trenutno nemamo policu za knjige, smestili smo ga na stolicu, na počasno mesto. Miljan je zaljubljeno gledao u njega danima i slušali smo jedinu ploču koju imamo danima. Sad znamo sve pesme Max Jury-ja napamet:DDogovor je bio da ne padnemo u trans i počnemo manično da kupujemo ploče. Sva remek dela&co, već da kupujemo polako i to stare ploče samo one koje smo baš obožavali, sekli vene ili koje su nas promenile; nove samo one koje su nas baš dirnule u srce.Kako je dobar osećaj zapisati sve te bendove koji su učestvovali u izgradnji nas samih. I koliko smo bili različiti u odrastanju…
Iako smo imali već nekoliko ploča, promena u mom odnosu prema gramofonu desila se kada smo prvi put pustili Azru, album Filigranski pločnici. Nisam je slušala sigurno dvadeset godina. Hiljaduijedna emocija me je preplavila. Odjednom sam se nalazila u školskom dvorištu u Kovilju, proleće 1994, sa vokmenom i slušalicama u ušima, sa kosom do ramena, neočešljanom; u teget džemperu na raskopčavanje, beloj potkošulji dugih rukava, poderanim farmerkama i dubokim belim starkama. I velikim crnim bedžom Azra.U ušima svira:”Usrana šminka defilira našim putem za Katmandurazvit ćemo tamna jedra na vjetru kao nekadprokleta mogućnost izbora mora da postojiidemo za Katmandu”I ja ništa ne razumem o čemu peva ali volim, obožavam i već znam sve reči napamet. Nemam pojma ni ko su. Pre neki dan Vule se pojavio sa deset kaseta tog benda i rekao mi- sad slušaj i uči. I bacio u kantu za smeće kasetu Generacije 5 koju sam kupila jer mi se sviđala neka melanholična pesma 🙂 A ja sucker kakav sam bila za Vuleta, odmah sam revnosno sve slušala i učila.Posle u srednjoj školi zaboravih na Azru. Neki albumi mi se više nisu dopadali, otkrila sam nove bendove ali su Filigranski pločnici ostali zapisani u duši.
Gramofon i ja nismo bili ljubav na prvi pogled. Više sam gledala na njega kao asesoar u kući. Polako, slušajući ploče, počela sam da primećujem kvalitet zvuka, sporost koju on nosi sa sobom. Pažnju kojom pristupam puštanju ploče (iako Miljan misli da ne vodim dovoljno računa jer je video otisak prsta na ploči :D) i to stalno okretanje strana. Treba mi toga više u životu.Izgleda da sam i ja dobila kroz gramaofon ne ono šta želim već ono šta mi treba.
Čokolada, slatko i nostalgična osećanja. E da, izgleda da mi je opet potrebno da malo izbalansiram hormone 😀 Dobro je, ovaj mesec nisam u svađalačkom raspoloženju…Već dugo želim da isprobam ove braunis. Dosta sam bila skeptična što se tiče ukusa. Mislila sam da će se pasulj jako osećati. Kada sam zagrizla prvi komad odmah mi je kroz glavu prošla čuvena majka (baka) Vidina rečenica:Tikvice ko banane a pasulj ko keseten pire!I dalje ne kontam to sa tikvicama ali ovo za pasulj mi je sada jasno. Ne, braunis nemaju ukus kestena ali mislim da je majka mislila na teksturu, tu divnu plišanu, kremastu teksturu koju ima pasulj kada se izmiksa. I kako to daje božanstvenu strukturu i ukus ovom kolaču. Morate da isprobate, stvarno morate ako već niste.Namerno sam stavila naš, obični beli pasulj jer njega uglavnom svi kuvamo barem jednom nedeljno. U stranim receptima stavljaju crni pasulj, ne znam da li ima razlike u izgledu kolača. Probaću, mi često jedemo i taj crni.I da, šećer sam takođe stavila namerno. Podržavam mišljenje da je svaki šećer isti tj.da naše telo sve šećere doživljava/prerađuje isto. Samo neki imaju još nešto korisno pored samog šećera u odnosu na beli. I svaki šećer treba što manje jesti, znam, ali nećemo sad cinculirati 🙂 Bitno je šta se jede svaki dan a ne ponekad, jel. Tako da mi je bilo baš žao da stavim sirup od urmi koji sam kupila u Beču ili javorov sirup koji je skup jer će ovde ipak da dominira čokolada. Ove radije ostavljam za neke sirove slatkiše ili za kašu gde će njihov ukus doći do izražaja. Zato šećerčina pa nek ide šifot 😀
Post je urađen u saradnji sa KitchenAid Srbija.
BRAUNIS SA PASULJEM
Za oko 15 braunisa
300 g skuvanog belog pasulja (meko skuvan i dobro oceđen)
3 jaja
75 ml maslinovog ulja za kuvanje (ili kokosovog ulj)
200 g šećera od šećerne trske
55g kakaa
55g mlevenih badema
1 kašičica vanile
1/2 kašičice praška za pecivo
100g kvalitetene crne čokolade
250ml mlečne pavlake za šlag, nezaslađene
Izmiksajte pasulj štapnim mikserom da dobijete glatku pastu.I činiji ulupajte jaja pa dodajte pastu od pasulja, bademe, ulje, šećer i kakao. Izmešajte dobro. Dodajte vanilu, prašak za pecivo i čokoladu koju ste iseckali na kockice i ponovo sve dobro izmešajte.Uključite rernu na 180°C.Manju tepsiju za đuveč ( oko 18cmx28cm) oboložite papirom za pečenje. Prebacite smesu u nju i poravnajte površinu da svuda bude iste debljine.Pecite braunis u već zagrejanoj rerni 30-35 minuta odnosno dok čačkalice koju ste uboli u sredinu ne izađe čista. Kada su pečeni, izvadite ih iz rerne i ostavite da se u potpunosti ohlade. Nemojte seći braunis dok su topli da vam se ne bi raspadali. Potrebno im je vremena da se stegnu.Dok se braunis hlade, umutite šlag.Služite uz šlag i listiće kokosa.
Ma nek ide šifot Nevena!!! Tako sam i ja rekla kad sam pravila tortu s lešnicima (375 gr šećera 😅), i znaš šta, vredelo je svakog tog slatkog zalogaja.Super mi je to što si koristila beli pasulj umesto crnog, baš ću napraviti neki dan.Btw, s ovim postom si me vratila u srednju školu. Te davne 94-te sam ja počela izlaziti u KST i Akademiju a Azrine pesme su bile neizostavan deo ta dva prostora. Mislim da ni ja nisam slušala Azru (i ostaje domaće bendove iz tog perioda) bar 15god. A mogla bih!
LikeLike
Nevena, sve razumijem sto se tice gramofona, pogotovo oko tih otisaka, i mog {ne}rukovanja i Mikijevih kritika oko istog. :DJoj i ja sam nalazila cesto recepte sa pasuljem, i pravo sam bila skepticna, ali eto ako ti velis da se ne osjeti, e pa vala cu da probam.
LikeLike
[…] enjoy the visual aspect of this blog only, as the texts are written in Serbian. I made these Bean Brownies following Nevena’s […]
LikeLike