Hello dragi svi! Nadam se da uživate u ovom neobičnom letu.Mi smo se vratili pre nedelju dana i baš smo napunili baterije dobrom energijom. Za to je najviše zaslužno to što smo puno vremena proveli napolju u prirodi. Ne samo u Sloveniji dok smo biciklali (sledeći post posvećujem našoj mini avanturi koja je prošla neočekivano dobro ali sa elementima drame, naravno) već i u Ljubljani, i u Poreču i na kampovanju.
Vreme je bilo (i dalje je) poprilično nepredvidivo i čini mi se da je to uticalo da naše leto dobije atribut kako ćemo- lako ćemo. Gde ćemo- ne znam. Kada ćemo- takođe. Planovi su se menjali na nivou sati i niko zbog toga nije bio nervozan.Ta spontanost je uticala da budemo više svoji, da ne osećamo potrebu da se prilagodimo. Imali smo sreću da smo stalno bili u društvu ljudi koji to od nas nisu ni tražili a ni mi od njih. Tako da smo puno sati proveli ćuteći, čitajući knjigu do besvesti ili prosto zureći negde u oblake.
Ovo leto niije bilo ni blizu savršeno, nikako. Baš je obično (minus biciklanje, to će uvek biti neobično za mene) i moram da priznam jedno od mojih najdražih leta do sada. Prepuno unutrašnjih otkrića koja s površine izgledaju neprijatna a u stvari su neverovatno oslobađajuća. Negde na Instagramu sam nedavno pročitala:
Loving the sound of my feet walking away from things not meant for me.
E baš to :)Treba znati stati.Ali, zaboravimo ta introspektivna otkrića. Imam jedno za koje u životu nisam pomislila da ću izreći- ja sam osoba koja voli aktivni odmor. U stvari volim da mi je veći deo odmora aktivan a volim i malo da se izležavam na kamenu. Ceo život idem na more kao i većina i uvek mi je bilo super. Nekako, uvek sam te što idu na odmor i onda nešto stalno voze, trče i istražuju gledala kao da su ludi. A sada sam ja ta, hahahaaa. Ali opet, nisam zglajznula totalno, volim i morsko dokoličarenje. Mislim, ko kaže da moramo biti ili jedni ili drugi!?Potvrdile su se sumnje koje sam imala- ja sam kamper u duši. Daj mi samo čisto kupatilo i pristojne ljude oko mene i ja sam srećni kamper. Dobro, možda za sledeću godinu bi mogli da kupimo veći šator pa da ne moramo da spavamo sa stopalima koja vire iz njega… I onu ležaljku što se veže za dva stabla. A i neka mini kuhinjica bi bila u redu.O ne, bankrot u najavi….
A znate čega sam se najviše uželela dok smo bili na odmoru? Moje kuhinje. Ceo put smo jeli neke gluposti (sa izuzetkom nekoliko izleta u odlične restorane). To mi je glavna zamerka našeg odmora. Kada ne mogu ni pizzi da se obradujem onda znam da je kraj.Zato sam se odmah prihvatila “posla” čim sam stigla. Sedam dana nisam pojela ništa što nije iz domaće radinosti :DŠakšuka je moje najomiljenije letnje jelo. Ona je u stvari apgrejdovani sataraš. Koji takođe jako volim ali uvek mu je nedostajala neka sitnica da bude baš top. Sitnica je kumin i korijander. I crvena a ne žuta paprika. I beli umesto crvenog luka. Morate, morate da je probate!Ovu šakšuka fokaću sam videla na netu još u aprilu. I strpljivo sam čekala vrhunac sezone paprike i paradajza jer sam znala da ta slast ne može da se ponovi za vreme drugih godišnjih doba. Mislim, može ona da se pravi i van te sezone i biće super, ali nikad ona prava.Mnogo sam se uželela i fotografisanja pa zato poranih sa postom :)Prijatno!
ŠAKŠUKA FOKAĆA
za 5 osoba
Šakšuka:
2 velike crvene paprike (isečene na kratke trakice)
5 srednjih paradajza ili konzerva pelata
4 čena belog luka (sitnosckanog)
1/2 kašičice kumina
1/2 kašičice korijandera u prahu
So, biber
5 jaja
Maslinovo ulje ekstradevičansko i maslinovo ulje za prženje
Fokaća koja se ne mesi:
Grčki jogurt
Maslinovo ulje za prženje zagrejte na srednje jakoj temperaturi i propržite papriku 5-6 minuta. Dodajte začine i beli luk. Promešajte pa pržite još minut-dva. Dodajte krupno isečeni paradajz, promešajte, smanjite vatru na srednju i poklopite. Nakon 5-6 minuta sklonite poklopac i ostavite da se sve ukuva tako da dobijete gusti sos. Ako je paradajz kiselkast (ako koristite pelat moguće da će biti) dodajte malo meda ili šećera po ukusu.Ako pravite samo šakšuku, sklonite tiganj sa vatre pa napravite nekoliko udubljenja u sosu u koja ćete staviti jaja. Vratite na ringlu da se jaja ispeku tj.kada su se belanca učvrstila, šakšuka je spremna za služenje. Ako pravite šakšuku fokaću, na testo koje ste izručili u tepsiju i koje je malo odstojalo spijate 2 kašike maslinovog ulja. Napravite udubljenja na površini testa (ali da ipak ostane testo na dnu udubljenja, da ne bude rupa). U svako udubljenje stavite deo ohlađenog sosa.Rernu zagrejte na 220°C. Pecite testo 25 minuta. Kada se fokaća zarumenila, izvadite pažljivo tepsiju i u svakom mestu sa sosom napravite mala udubljenja za jaja. U svako udubljenje razbijte jaje i vratite u rernu na 2-3 minute tj, da se belance učvrsti. Poslužite odmah toplo i možete servirati i grčki jogurt uz nju.
❤ introspektivna otkrića i kod mene ovo ljeto…Radujem se pričama iz Slovenije. I možda nekoj jesenskoj kavi. Čak i ako ne planiramo niti ja niti ti u tvoje ili moje krajeve, nema ništa loše da se čovjek raduje 🙂
LikeLike
Jako bih volela tu kavu pa se radujem takođe ❤
LikeLike
Stvarno prelepo izgleda! A fotografije su top! Cimet bi odlicno isao u saksusa fokacu.Imamo nesto zajednicko: aktivni odmor. Mada smo kampiranje i ja odavno na ‘Vi’. Nasledje kampovanja svake godine u detinjstvu.
LikeLike
Hahahaa, možda i jatoliko volim jer nikad nisma išla kao mala :)Al čini mi se da su sada kampovi mnogo uređeniji nego pre. Iako je sadržaj isti tako da moguće da ti to ne bi promenilo mišljenje :DHvala ti!
LikeLike
Ja sam šakšuku prvi i jedini put jela zimus, u vidu humus šakšuke. Isto to posluženo na brdu humusa. Feeeeeenomenalno. Nije mi nikad padalo na pamet da sama napravim, ali ovo je toliko lako da ću morati 🙂
LikeLike
Jao videla sam to neki dan, zvuči kao totalno ludilo. Moram da probam!
LikeLike
Već nedelju dana razmišljam o ovom receptu. Moram napraviti za vikend!Ja i kampovanje nismo u najboljim odnosima, i uopšte nemam želju da radim na tome da nam se popravi taj odnos haha.A uvek sam za varijantu aktivnog odmora, uvek.
LikeLike