Nedavno sam napisala kako kad god uđem u nedovršenu kućicuSlobodicu zamišljam sebe kako sedim na stepeništu i plačem od sreće.Sad kad smo preseljeni u kućicu vidim da je to ustvari nemoguće jer se na stepenicama ne može sedeti pošto su i dalje nazavršene.I uopšte mi se ne plače od sreće jer ono što osećam je duboko zadovoljstvo i smirenost i nema mesta euforiji i nervozi. Bez obzira na haos, kutije i puno nezavršenih momenata.Pečem braunise da se Miljanče zagreje kada dođe kući a sutra ujutro ću kljukušu da zamiriše kuća na beli luk.Seoski je tiho i toplo i ovu moju idilu jedino kvari činjenica da moram da odšljapkam kroz blato da bih doložila vatru.Koja mi se možda ugasila jer sam zaboravila da treba da ložim.Al naviknuću se, ima vremena. Tek smo započeli novo poglavlje našeg života.
Kljukuša sa belim lukom/Novo poglavlje
Kljukuša
2 jaja
200 g brašna
Oko 200 ml vode
½ kašičice praška za pecivo
So
20 ml ulja
3 čena belog luka
Jogurt
→ Uključite rernu na 200°C.
→ U činiji ulupajte jaje, dodajte so, vodu, prašak za pecivo i kašiku po kašiku brašna. Sve vreme mešajte kako bi se brašno potpuno rastvorilo u vodi. Testo treba da je gusto ali i dalje tečno.
→ Manju tepsiju za đuveč obložite papirom za pečenje i izlijte testo.
Pecite u već zagrejanoj rerni oko 20-25 minuta tj. dok se testo ne zarumeni.
→ Kada je testo pečeno, izvadite ga iz tepsije. Prohlađeno ga isecite na kockice i vratite u tepsiju.
→ Beli luk sitno iseckajte i pospite njime kockice kljukuše.
→ Vrelo ulje prelijte preko kljukuše, sve dobro izmešajte pa prebacite u činijice za služenje.
Sipajte jogurt preko i odmah poslužite.
Recept je objavljen u februarskom izdanju Mezze magazina.
Prijatno!






Ovo mi se jako sviđa. Baš neobično.
LikeLike
Divno, divno! Čestitam na useljenju, OVOLIKO sreće želim! Baš sam se obradovala:)
LikeLike
bas mi je drago sto si konacno zadovoljna u svojoj kućici.i daj malo tih brownia 🙂
LikeLike
Je l' mogu da živim sa vama? Mnogo volim da čitam ove redove ❤
LikeLike
Nisam nikad čula za kljukušu niti sam ju jela. Al znam da ujutro volim jesti nešto vruće poput kakaa u koji ubacim kruh, ajnpren juhu (tj. zafriganu kako ju moja baka zove) s kruhom, pa moram priznati da je ova kljukuša bolja verzija ove moje improvizacije s kruhom 😀 Jako mi se sviđa što se jede s češnjakom, moram ju onda spremiti i svom češnjakoljupcu 😀 :*
LikeLike
nista drugo da ti ne govorim sem da sam sretna ki da sam se ja uselila!!!! =))) ih, loziti vatru, to umijece sam strasno voljela.. ma to ti je ki voznja bicikla–jednom kad naucis nikad zaboravit' ne mozes! 😉
a ta kljukusa (a i samo ime mi simpaticno), 'el to nesto slicno nekoj jednostavnoj proji, a? il' se meni samo cini? =) u svakom slucaju aj lajk =)))
LikeLike
Tako mi je drago da ste se konačno dočepali vaše kućice! Uživajte i u redu i u neredu jer sad je samo vaša;).Kljukuša, hm, niti ja nisam nikad čula, no svako jelo sa dozom češnjaka obečava pa ćemo probati.
LikeLike
Draga Nevena, cestitam vam preseljenje i zelim da uzivate u novom domu. Kljukusa je divna, nisam je jela sto godina, sad mi je tako zamirisao bijeli luk 🙂
LikeLike
Nevena tako sam sretna da ste uselili u svoju kućicu,pamtim taj trenutak iz vlastitog iskustva,i vjeruj mi neprocjenjiv je:)Uživajte mi!
LikeLike
:)Savršeno je za ove snežne dane:)
LikeLike
❤ Hvala Ivi:)
LikeLike
Sale,na kraju mi zagoreli… Nova rerna pa sad dok ne otkrijem kako peče ima da se upropasti kolača i kolača..Al bili dobri odgore pa smo sekli na pola i uz mlekce pičili.Uuuuf što su dobri…:)
LikeLike
Možeeeee:):)Ala bi se kod nas dobro jelo u tom slučaju!!!!
LikeLike
Obožavam tu ajnpren! Ona mi je jedna od omiljenih!!! Čim mi proradi ploča baš bih mogla da je spremim, nisam 100 godina.Znači imamo gajimo istu ljubav:) Ih kada zamiriše po kući tek se tada može nazvati dom;)
LikeLike
JOvanče <3<3<3Kontam da je slično kao proja jedino, pošto je bez kukuruznog brašna, malo je kompaktnija.A loženje, uh, samo ću ti reći da je mnogo lakše izgledalo kada sam o tome razmišljala pre nego smo se uselili:)
LikeLike
A ovde se belac oseća posebno. Još kad je preliven vrelim uljem pa dobije koricu al nezagori. Hjjjoooj miline:):):)
Hvala ti draga:) Valjda će kad vi dođete biti više red nego nered al i ako ne bude, bitno da kuhinja radi u full-u;)
LikeLike
Hvala ti draga Gocke <3<3<3
LikeLike
Hvala Nely!<3Baš je pozitivno čudan osećaj. Iako je nova kuća ja se osećam kao da je živim u njoj već dugo tj.skroz sam preskočila period adaptacije, mislim te emotivne. Nisma ni pomišljala da sopstvena kuća/stan donosi taj dobar osećaj. Sad skroz razumem potrebu ljudi da imaju nešto svoje.
LikeLike
Kljukušu kao ni cicvaru nikad nisam probala a tvoja prezentacija u časopisu me je oduševila. čestitam na useljenju i želim vam od sveg srca da tu pronađete svoj mir i svijete porodično gnezdo. Sećam se da sam jednom ostala sama u kući koja je imala kamin. Vatra se ugasila, cepanicu sam bezuspešno pokušavala da nacepam i sedela tako u hladnom dok se domaćini nisu vratili, a da ne govorim o tome da sam jednom tako toliko dima naterala na prvi sprat pokušavajući da potpalim i održim vatru da sam širom otvarala na minus 20 sve prozore u kući. Svaka čast!
LikeLike
Joj koliko mi je drago zbog vas!!! Pamtim taj osećaj kad konačno imaš nešto svoje…Puno puno sreće vam želim u vašem novom domu!!!
LikeLike
ČESTITAM! NEKA JE SA SREĆOM USELJENJE! Mnogo mi je drago i mnogo vam zavidim, a istovremeno sam srećna i zadovoljna tom vašom situacijom. Veliki virtuelni poljubac uz sve moje čestitke!Uprkos upozorenju na kraju (print verzije) recepta, ja sam ga ipak odštampala i pripremila za probu (ja sam od onih retro domaćica, koje vole napisani recept ispred sebe, pa imam nekoliko svezaka s tim u vezi). Dakle, ovo će sigurno biti favorit mog deteta, koji voli luk u svim varijantama (kada je bio mali, pričao je okolo kako je dobio ime Luka zato što voli da jede luk – baš je šašav :-)). Kljukušu sam nalazila samo sa piletinom, ova light verzija mi se još više sviđa.
LikeLike
I posle deset godina od useljenja još uvek sedim na stepeništu:))) I uživam…
LikeLike
Živela Nova Poglavlja!Moramo zaliti:)))<3Kljukušu moram probati, totalno se uklapa u moj hrono doručak:)
LikeLike
Hvalaaaa:)Jelena, ja otprilike tako nešto prolazim sada:)+ spremim se za posao, proverim vatru i ondak lepo sa dimom u kosi i osmeh na licu nastavim dalje:):):)A pošto je put do kotlarnice prekriven blatom, malo se izblatnjavim, pride.Al to je to, život na selu:) Grad nas je razmazio.
LikeLike
Hvala Irena:) ❤
LikeLike
🙂 Nema veze, znam ja da ćešti to sačuvati a ne baciti negde u ćoše:)Hahahha, pa to je divno što Luka voli lukčinu! Znaš kako deca znaju da zaziru od luka. Ti i Oli ste pravi srećnici sa vašim malim/velikim gurmanima!
Hvala ti! ❤
LikeLike
Blago tebi!! Tako ću i jaaaaa! Nadam se uskoro:)Imam u planu da ih malkice prilagodim tom sedenju,valjda ću uspeti. Al prvo kuhinjica da se napravi pa sve posle može:)
LikeLike
Senki, čekam te na doručku! Znaš kak je divno sad kad je pao sneg…
LikeLike
Nadam se da imaš gumaće!;)))) I to one žute kao kad smo bili mali.
LikeLike
i meni je drago zbog useljenja 🙂
LikeLike
Blato ili sneg glavno da ste vi u kućici slobodici! kljukušu sam jela, pravila mi komšinica crnogorka al ja nikad:-)
LikeLike
Čestitam na useljenju. Mi smo se prošle godine uselili i još uvijek je gradilište oko kuće i toliko toga za završiti, ali ja uživam u svakom novom danu i uređenju što okućnice, što unutrašnjosti. Neprocjenjivo!
LikeLike
Uh, kako ovo dobro izgleda!!!
Sretno u tvojoj Slobodici. Neka ti uvijek bude mirisno i toplo utočište!
LikeLike
napravila sam kljukusu (sa malim izmjenama!).. negooo, kako da to prevedem na inglish????
LikeLike
nema veze, smislila sam =)
LikeLike
🙂 Sve najbolje vam želim… Živite svoj san, to je najlepše pa i ako si ponekad blatnjav… Neke stvari i osećaji nemaju cenu… Ljubim te i grlim.
LikeLike
I dalje se divim vasoj resenosti i hrabrosti. Zelim vam svu srecu u novom malom raju, i jos puno novih dobrih recepata, poput ovog sa kljukusom :*
LikeLike
Hahahaha, imam, samo su crne sa nekim apstraktnim šarama:)
LikeLike
❤
LikeLike
Izvini Jovanče, videh sinoć poruku na telefonu al sam bila baš umorna pa nisam mogla odgovoriti…E baš me interesuje kako si prevela!:) I nadam se da ti se svidela:)
LikeLike
Jes vala:)E kljuki se toliko lako i brzo pravi a tak je divna! moraš probati:)
LikeLike
Ti me skroz razumeš, vidim ja:)Mi bi jako voleli makar dvorištance, koje je onako baš manje:), srediti- trava i po koja cvećka da imamo leti gde sedeti.A unutra ima još klaj klaj:)
LikeLike
Hvala draga:)<3
LikeLike
Tvoji postovi mi uvijek navuku osmijeh na lice ❤ Zivjela nova poglavlja!! Nikad nisam cula za kljukusu ali po opisu mislim da bi mi se mnoooglo svidjela 🙂 Uzivajte u svakom najmanjem trenutku….
LikeLike
Hvala Oli:)Ti uvek tako sve jednostavno lepo sročiš:)Cmok:)
LikeLike
<3<3<3Hvala Saška:)
LikeLike
Ako voliš beli luk, kljukušu ćeš obožavati:)Hvala Anja!
LikeLike
Srecno preselenje i srecno novo poglavlje!!! Svaka cast da u svoj toj gunguli jos stignes da napises ovako lepe poruke! Kljukusu nisam nikad jela, ali ne sumnjam da je dobra – ima beli luk, to je dobar pocetak! Samo napred, nestace i blata, doci ce zelenilo i sve ce drugacije da izgleda!
LikeLike
Nevena srecno vam useljenje i da se volite celog zivota u bilo kojoj kuci!! Koliko je jos kutija ostalo da se otpakuju? Najverovatnije ce ostati neke dve koje nikada otpakovati necete i stalno cete ih nosati sa vama…uvek je to tako….Ova kljukusa tako neobicno deluje..meni lici na neku "fals" proju, jel' tako? ili "reviziranu" cicvaru…?Zapisala sam tvoj telefon i sledeci put se dogovaramo…Kiss
LikeLike
Hvalaaaa:)Jedva čekam da krenem u ozelenjavanje:)
LikeLike