 |
| Sebilj i golubovi |
Amera sam upoznala na dan kada se u Novom Sadu održavala njegova izložba fotografija o Indiji. Njegova draga i ja smo kahvenisale u gradu a on nam se spontano pridružio. Osvojio me širokim osmehom, toplom pričom i sjajnim smislom za humor. Posle me je još osvojio svojim neverovatnim fotografijama. Čim sam započela serijal Gde jedu lokalci?, znala sam da Sarajevo mora da se nađe na listi. Jer je divan i poseban grad, nama na dohvat ruke i toliko toga ima da ponudi. Još onomad od te izložbe, kad god pomislim na Sarajevo, automatski se setim Amera. I ne mogu da zamislim boljeg vodiča od njega kroz sarajevske uličice. Uživajte!
 |
| Ćevabdžinica Mrkva |
Jeste, još uvijek se Baščaršijom širi miris ćevapa i kao da preuzima kontrolu nad ljudima i uvlači ih u ćevabdžinice. Negovo visočanstvo ćevap je odličan način da sa sarajlijom započnete konverzaciju ako ga sretnete u svom gradu. Meni se bar tako dešava. A ja volim da jedem. Ja stvarno volim da jedem i zbog toga odjeću kupujem na posebnim odjeljenjima. No, Sarajevo nije samo ćevap i to želim i da vam pokažem u ovoj maloj priči. Naprosto nemoguće bi bilo pobrojati sva dobra mjesta u koja zavirim pa neka se ne ljute oni koje ovog puta neću spomenuti.
Naravno, logično je početi od Baščaršije, srca starog dijela Sarajeva. Pa dobro, i od ćevapa. Nedavno sam pravio fotografije za jednu od najpoznatijih sarajevskih ćevabdžinica i u razgovoru sa vlasnikom postavim pitanje koja je to smjesa mesa najbolja za ćevape, bez nade da ću dobiti recept. Naime, svaka ćevabdžinica ga sprema za nijansu drugačije ali uglavnom se radi o mješavini nekoliko vrsta mesa. U Sarajevu ih naručujete kao «peticu» (5 komada), desetku, itd u «pola» ili «cijeli». Somun, naravno. U nekim drugim dijelovima BiH «desetka u pola» bi bila «velika u pola lepinje». Porcija, naravno. Obavezno bih uzeo i kajmak a luk u zavisnosti od vrste socijalnih aktivnosti koje slijede. U nekim ćevabdžinicama ćete dobiti domaće kiselo mlijeko. Uz ćevape, vrlo popularne su sudžukice (tanke kobasice sličnog sastava mesa, uz malo paprike), kao i pljeskavice. Na Baščaršiji preporučujem ćevabdžinicu Mrkva, Fan Ferhatović a ako ste došli autobusom ili vozom (ako on uopšte saobraća) onda ćevabdžinicu Zmaj na željezničkoj stanici.
Ako vam se ne jedu ćevapi i slične stvari sa roštilja, tu je uvijek buregdžinica. U Sarajevu su nepoznati termini «burek sa sirom», «burek sa krompirom», «burek sa mesom» i sl. Koriste se nazivi sirnica, krompiruša, zeljanica i burek. Na turskom burek znači pita i kada sam prvi put u Istanbulu vidio da oni koriste naziv «burek sa…» postalo mi je jasno da smo mi pitama samo dali kraća imena. Mislim, zašto trošiti riječi kad si gladan?
Jedna od meni najdražih buregdžinica je Bosna, također na Baščaršiji. Iako volim sve pite, nekako uvijek volim uzeti onu koja je vruća pa osoblje zapitam koja je zadnja izašla iz peći. Preporučujem da probate pomalo od svake pa ćete za idući obrok u buregdžinici znati koja vam se najviše sviđa. Burek je, razumljivo, najskuplji a možete ga jesti u barem tri varijante. Obični, sa mljevenim mesom, sjecani, sa sjeckanim mesom i buredžike – mali burekčići preliveni pavlakom sa bijelim lukom. Pazite na socijalne aktivnosti 😉
 |
| Buregdžinica Forino |
Gostima manje poznat burek – učkur burek, je zapravo isti kao i obični ali je mnogo tanje urolan. Da, pite su često u formi zvrkova.
Preko puta Bosne je buregdžinica ASDŽ koja pitu peče ispod sača – morate i to probati.
Za one koji bi nekad pokušali odoljeti roštilju, tu su aščinice. Kad vas neko pita «ima li tamo šta kašikom» zapravo vas pita ima li tamo čorbi, punjenih paprika, sogandolme, sarme, šiš ćevapa, hadžijskog ćevapa, buranije, bamije, begove čorbe, kompota i još desetina jela od kojih mnoga dolaze iz otomanskog doba. U aščinicama ćete vidjeti i turiste ali i lokalne kazandžije, sajdžije, zlatare i zanatlije svih vrsta. Tu ćete osjetiti srž bosanske kuhinje. Preporučujem aščinicu ASDŽ kao neko ko često voli strugati kašikom dno sahana – tradicionalnog kalajisanog posuđa, tih rezbarenih umjetničkih djela.
Pa kad ste već na Baščaršiji a poslije slanog dolazi slatko.
Baklava, hurmašice, kadaif, tufahije, tulumbe, reform torte, boemi, Havana torte, halve crne i bijele, rahat lokumi u bezbroj kombinacija… Pa ti ne budi debeo. Kad zagrizeš hurmašicu onaj šećer sa nepca ide pravo u mozak i prenosi iskustva generacija slastičara i milione priča ispričanih u istim slastičarnama.
Samo odabrane jabuke rastu da bi završile karijeru kao veličanstvene tufahije čije srce čine orasi a kruna im je od šlaga. Bezbrižno se kupaju u agdi (slatki preljev za većinu orijentalnih slastica a pravi se od vode, šećera i malo limunovog soka) dok iz izloga uzvraćaju poglede prolaznicima.
Ipak, ako odolite hurmašicama i tufahiji, na muke će vas staviti baklava, slatka, puna oraha i preplanula. Opet, svako ima svoj način pravljenja baklave i postoje razne verzije iste. Odveo bih vas kod Ramisa ili malo dalje, kod Gradske tržnice u Saraybosnu. Dok jedete nešto slatko, probajte bozu – slatki napitak koji se dobija fermentiranjem vodenog rastvora kukuruza. Pri tom pogledajte skeč Top liste nadrealista o švedskim izbjeglicama u Sarajevu. U Švedskoj problemi – zdravo!
E pa nema ti ići sa Baščaršije ako nisi popio kafu. Bosansku. Tucanu. Tradicija stara ko zna koliko a trik je u tome što se pržena zrna kafe ne melju nego se tucaju u specijalnom tucaniku. Njen okus je nekako puniji i shvatićete zašto smo mi bosanci tolike kafopije. Dok pijete kafu probajte i nargilu u jednom od desetak aroma. Prepustite se laganom ritmu sarajevskog popodneva kada se nikom nigdje ne žuri i uvijek postoji rješenje za sve.
Malo niže ka centru, u dijelu u kom se počnete diviti genijalnim fasadama zgrada iz austrougarskog doba, ipak oronulih i uništenih vremenom i ratom, otkrićete obilje kafića i malih restorana. Uđite u Hotel Evropu, tačnije u Bečku kafanu u sklopu hotela. Preko puta njega je City Pub, mjesto sa dobrom živom svirkom i najbržim internetom u gradu. Par metara niže je kafana i restoran Cheers. Prepoznaćete ga po crvenom londonskom autobusu double-deckeru i crvenoj londonskoj telefonskoj govornici. Tu srknite odličnu paradajz čorbu ili naručite nešto drugo.
Mjesto koje me oduševljava nepunih godinu dana jeste mali restoran sa crvenim kariranim stoljnjacima – Boccone. Nalazi se u ulici Branilaca grada kod Doma Armije. AUH SINE! E to je uzvik kada bih probao nešto novo sa menija. Odgovorno tvrdim da nigdje na planeti ne postoji toliko dobar crni rižoto sa morskim plodovima. Nedavno sam odveo kolegu italijana, inače eksperta za food advertising i čovjeka vrlo istančanog nepca – da pojede taj rižoto. Kasnije sam mu pružio maramicu da briše suze. Jer tako dobrog rižota nema u Italiji. Kuhar Fahro je neko ko kuha sa tolikom strašću sa kojom npr. ja fotografišem. Veoma to cijenim. Također, probajte riblju čorbu. Što bi mi rekli – iz mrtvih diže. Tu ćete pojesti genijalnu teleću koljenicu sa rižom i šafranom. Za riblju varijantu predlažem file brancina sa mediteranskim povrćem. U keramičkoj posudi, iz krušne peći.
Ako volite čaj, neizostavno mjesto je Franz & Sophie Tea Shop. Ne samo da tamo možete kupiti na desetine čajeva iz najudaljenijih dijelova svijeta nego će vam Adnan, doktor i pravi pravcati čaj sommelier ispričati porijeklo bilo kog od čajeva. A nekada ne znam šta bih pio a da nisam prije probao. Prije nekoliko dana sam ovako formulisao šta želim piti: «Dajte mi nešto što bi sam đavo uzeo kada bi kročio nogom ovdje». Dobio sam čaj od karamelizirane smokve i još nečega. I da – potpuno su pogodili. Prije nekoliko dana Franz & Sophie je pripremio 25 litara Masala Chai-ja za posjetioce moje izložbe o Indiji. Pomogao mi je da posjetioce odvučem u šarene gradove Rajahstana i pustare himalajskih visoravni.Zamislite dio svijeta i oni će vas čajem odvesti tamo.
Modernije kolače i espresso kafu popijte u Vatri (kod spomenika Vječna vatra u Titovoj ulici) ili malo niže u istoj ulici u Metropolisu. Kad ste već u blizini Vječne vatre, uđite u Hotel Hecco, nekadašnji JAT neboder i sa devetog sprata najviše građevine u bližoj okolini posmatrajte sa jedne strane stari dio grada a sa druge onaj noviji.
 |
| Vatra |
 |
| Metropolis |
Za one koji žele spektakularan pogled na Sarajevo za jutro preporučujem uštipke kod Bibana a za popodnevnu ili večernju varijantu restoran «kod Kibeta» u kom ćete pronaći istinske dragulje domaće kuhinje.
 |
| Kod Kibeta |
Također, jedno od mjesta koje ne treba zaobići je «4 sobe gospođe Safije», restoran u kom ćete uživati u internacionalnoj kuhinji, vrlo kreativnim jelima ili pak uživati u jutarnjoj kafi na spratu restorana i definitivno najboljem vintage enterijeru u regionu.
I za kraj, poslao bih vas u Butik Badem, mjesto na kom možete naći stotine artikala, prvenstveno slatkiša (rahat lokuma – dvadesetak vrsta, sušenog voća i halvi), svih vrsta orašastih plodova i pregršt začina iz svih krajeva istoka. Preporučujem rahat lokum sa susamom i lješnjacima, bijeli rahat lokum sa brusnicama, halvu sa pistacijama i badem u čokoladi i cimetu.
I tako bih ja mogao pisati još ovoliko ali nekad treba stati. Sarajevo je gastronomski raj ali nije sve samo u sastojcima ili načinu pripremanja. Bitno je posmatrati ritam grada, zamisliti kako je izgledalo to trgovačko sjedište prije 100 ili 200 godina i uživati u svakom zalogaju jer su mnoga jela prešla hiljade i hiljade kilometara i stotine godina kako bi našla svoj novi dom u mahalama podno Trebevića. Dobro došli u moj grad.
Hleb i lale 
I moj grad. Divan tekst, još divnije fotke. ❤
LikeLike
Bila sam pre 10ak dana u Sarajevu i uživala u skoro svim preporučenim mestima.Sjajan vodič i predivne fotografije ;)Imala bih još samo da dodam kafić Zlatna ribica, uličica iza Vječne vatre, zaboravih kako se zove 🙂
LikeLike
Jako fino… Odlicne fotke, super prica… Sarajevo divno kao i uvijek… Uzivao sam… Veliki pozdrav :)Doktor
LikeLike
Hvala Vanja 😉 E pa drago mi je da čujem da si uživala. Dođi nam opet ;)A jeste, ja to mjesto zovem Ribica, super je, pogotovo u sitne sate ;)Puno pozdrava!
LikeLike
Hvala puno i još veći pozdrav 😉
LikeLike
hvala 😉
LikeLike
Sarajevo je divan grad u koji bih se uvek vracala. Opcinjena sam njim 🙂 Ova prica i fotografije su me odnele tamo. Sve pohvale 🙂
LikeLike
Jaoooj, Amereee. Ne znam da li bih pre te sarajevske cevapcice, ili bih jednu od slatkih delicija? Ili mozda u onaj zdrav Badem da udjem i nesto gricnem? Ili caj da popijem? Sa onom slatkicom u krznenom prsluku tamo 🙂 Nista manje od ovog kratkog lokalopisa nisam ni ocekivala od tebe. PS- A sta je sa Zeljom?
LikeLike
To je to!
LikeLike
Lijepo docarana atmosfera Bascarsije i njenih kulinarskih ponuda. Bas bih rado jednu 'desetku' SAD!
LikeLike
Hvala, drago mi je što sam uspio 😉 Sarajevo Vas čeka 😉
LikeLike
Ide desetka! 😉
LikeLike
hvala ti Jelena 😉 Pročitao sam tvoju predivnu priču i toliko detalja i sam prepoznajem da je to nevjerovatno. Moje iskustvo je bilo vrlo slično ali sa putovanjem vozom u Beograd, neke 1984. godine. Sjećam se tada željezničke stanice i ilice u kojoj je hotel Moskva. Znam da sam nakon doručka u hotelu izjurio dole malo niže i kupio svoju prvu ploču: Pink Floyd – The Wall. Neke stvari nikad ne možemo zaboraviti 😉 A i zašto bi. Danas jako često idem u Beograd ali te male knjižare više nema. Puno pozdrava!
LikeLike
Hvala hvala 😉 Gastro vikend – hmm, mogla bi se napraviti tura od toga. Na kraju – ispumpavanje želuca u lokalnoj anesteziji ahahaha 😉 Puno pozdrava!
LikeLike
Hajde Ceco, ima bureka za sve nas – dolazi 😉
LikeLike
Sigurno da ima a hajde podijeli to sa nama pa da probamo. Kako ćemo znati inače? Meni je npr. prijateljica otkrila taj crni rižoto u Boccone-u i ja se kunem u njega. Sharing is caring 😉 Puno poguzijskih pozdrava!
LikeLike
Ja se jednom napio vruć vode pa fasovao temperaturu ;)Hihi, evo baš razmišljam, ja bih tačno mogao pokrenuti takav neki blog 🙂 Hmmm, hmmmm.Idem još kontat. Zapravo mogao bih nešto pojest da brže razmišljam ;)Puno pozdrava sa memli strane 😉
LikeLike
Biopro! Meko brašno soje. Za mene, za tebe žitarice PKB ;)Sjeća li se neko?Pozz!
LikeLike
Draga moja Saškonela, vidim ja da je problem odlučiti se ali ne brini, i meni je tako 😉 Onu slatkicu u krznenom prsluku nisam ni na pola mjesta odveo na koje sam planirao. Bio sam u pripremema za izložbu i dobro meje uopšte istrpila :)Pa Željo je onako… japanska thnologija. Kako strpati 900 ljudi u kvadratni metar i onda ti gleda ako si na tri ili više ćevapa kad da ti uzme tanjir da bi neko drugi sjeo prije nego imaš šansu i da podrigneš 😉 A i ne svišđa mi se njihov ćevap jbg. 😉 Vodim te na ja, ne brini 😉 Puno pozdrava!
LikeLike
Hvala hvala 😉 Domaća kritika je uvijek najbolja 😉 😉
LikeLike
hrsk (zvuk jufke slagane pite, onako friške i vruće) 😉
LikeLike
auuuu pa to sam zaboravio – u Topliku sam bio ali ima sigurno nekoliko godina. Ijao kakava ribaaa 😉
LikeLike
opa, eto mene u Holandiju u ponedjeljak. U Amsterdam. Moram provjerit je li mi sir sazrio ;)puno pozdrava!ako si u AMS – preporuka: http://www.ivoskitchen.nl
LikeLike
hvala puno Teodora 😉 puno pozdrava iz Sarajeva!
LikeLike
Ja sam se raspala od lepote i miline, gledajući fotografije i čitajući ove redove… Emotivno sam vezana za Sarajevo, pa me sve duboko dirnulo. Jedva čekam da ponovo odem, nakon, mnogo, mnogo godina… Hvala mnogo za ovo uživanje.
LikeLike
odlican tekst
LikeLike
ps, iz sarajeva sam:D
LikeLike
Divne slike i još bolje preporuke! Mislim da je vreme za jedan gastro-vikend u Sarajevu, da svaki od pet obroka uzmem na drugom mestu. Uživala sam, istinski!
LikeLike
Gledajuci ove fotografije osjecam miris svakog tog jela. Ah nostalgija. Predivno Amere!
LikeLike
Samo treba napomenuti da su ovo najizvikanija i ujedno najskuplja mjesta u Sarajevu. Sve ovo ima svoj pandan u puno skromnijim i jeftinijim objektima, a gdje je kvalitet hrane i ponude potpuno isti, ako ne i bolji. 😉
LikeLike
Divne fotografije i tekst, naravno da ima još dobrih mjesta koja ovdje nisu spomenuta, predlažem da Amer zatraži još prostora na ovom blogu ili da započne svoj jer Sarajevo zaista ima šta pokazati…, naravno da su svi ljudi dobre volje dobrodošli, jer ko se jednom napije vode sa Baščaršije …
Srdačan pozdrav iz Sarajeva
LikeLike
Mljac!
LikeLike
E, to je to, al skroz. 🙂 Amer te totalno sproveo i uveo u sve sarajevske gurmanluke, al bas 🙂 Sve osnovno je tu! Sljedeci put skokni do restorana (i ribnjaka) Toplik obavezno. Mjesto je van grada (u cemu je i citava car), i mi Sarajlije volimo malo da ga sacuvamo i za sebe, mada tio moras to da vidis/jedes! 🙂 Oaza mala u prirodi, potocic, ljeti bastica, zimi kamin, a riba i vino prvoklasni. I pita od visanja njihova uh (voda na usta upravo). Znaci MUST. A za dobru espresso kafu i fenomenalne detalje za dobru fotografiju lokal Zlatna ribica, ili ribica kako ga mi u zargonu zovemo, jedan mali, skriveni, lokalni kafic koji je dio Sarajeva otkad znam za sebe. Etooo toliko od mene. Love your blog!!! Pusa iz Sarajeva
LikeLike
Joj, Boze, (srecom) sama u kuci, naglas se cerekam i ridam….
U Sarajevu sam imala tetku, a zadnji put sam bila negde oamdesetih…Evo, vec smisljam kako da odem.Veliki pozdrav iz Holandije!
LikeLike
*osamdesetih, naravno 😀
P.S. Proslavismo ovde proslog vikenda Bregin 65. rodendan i 40 godina "Bijelog dugmeta"!! Koncert je bio sjajan, otalo se do zore….
LikeLike
Sjajan post, odusevljena sam fotografijama, predobre su. ;D
LikeLike
Kakva carolija od hrane i divnih restorana.nekada su bili banjalucki cevapi tamo prema Principovom mostu,mirisala je cijela ulica,ima li ih jos?Uh sto ste me sada zagolicali.Gdje bi se mogle pogledati slike o Indiji koje spominjete?
LikeLike
Uvek kad cujem Sarajevo ljubavi moja u meni se probude neke lepe slike i secanja iz vremena koje sam proveo u Sarajevu kao vojnik JNA davne olimpijske 1984.Sa nekom setom se secam nekih lepih mesta koje sam posecivao u to vreme,caffe caplin,poslasticarnice Dalas,Palma,cevapdzinice "5",vrela Bosne,Grbavice i ostalih drugih lepih mesta ovog jedinstvenog grada,dace bog pa da dodjem jos neki put u ovaj prelepi grad i da ozivim lepe uspomene na Sarajevo
LikeLike
Evo ja se odmah potpisujem za taj novi blog 🙂
LikeLike
Tekst i prilog u cjelini odiše Sarajevom. Autoru od srca hva la i čestitke.
LikeLike
Odlican tekst i fotografije. Predstavio si sustinu sarajevskih gurmanluka. Pozdrav iz Sarajeva 😉
LikeLike
Cekam odgovor za banjalucke cevapcice i slike o Indiji s pocetka price.:)
LikeLike
Lepa tema. Sarajevo je moja ljubav iz detinjstva, tamo sam spontano odrastao odlazio kod babe i dede na raspust. Baba mi spremi sogndolmu meni omiljeno jelo, taj miris mi je i danas u nosu. Tada cuvena cevabdzinica 9 Ferhatovic je bila mesto na kom se islo posle igre na Zeljeznici. Pamteci citav zivot miris tih cevapa sam odlucio da otvorim i ja cevabdzinicu u Beogradu. Velikim poznanstvom uspeo sam da dovedem sarajevsku legendu Asima Zuka koji je rastao uz Haseta, on je bio njegov prvi i poslednji rostiljdzija. Danas je on u penziji i prepricava dugogodisnju saradnju sa Hasetom. Nasa cevabdzinica se zove Savčić mozete nas naci na facebook-u i videti na koje smo sve nacine docarali Sarajevo u Beogradu.Sarajevo ljubavi moja.
LikeLike
Još uvijek su banjalučki gdje su nekad bili 😉 Hvala ;)A inkove na albume o Indiji ću podijeliti na dnu komentara 😉
LikeLike
Wow, zaista je fascinantno kako gradovi postanu dio čovjeka i čovjek dio njih. Tačno mogu zamisliti tu 1984. koju spominjete. Imao sam 11 godina tada. Želim Vam dobrodošlicu i nadam se da ćete oživjeti uspomene kada nam dođete. Puno pozdrava!
LikeLike
Od srca hvala. Tako mi je drago da vidim da sam uspio prenijeti to tako ;)Puno pozdrava!
LikeLike
Hvala lijepo 😉 Joj ima toga za bar još 8 ovakvih tekstova ali polako, možda bude i V2.0 ;)Puno pozdrava! 😉
LikeLike
evo ide ispod donjeg komentara 😉
LikeLike
WOW WOW WOW evo naježio sam se majke mi! Kakva fenomenalna priča, pa ne mogu da vjerujem 😉 😉 Jao pa znači eto me čim budem išao u Beograd pa da oćejfimo. Vi spremite mezu a ja nosim slatko 😉 ;)Puno puno pozdrava dragom Beogradu! Vidimo se!
LikeLike
Evo ovdje se nalazi putopis iz Indije: http://www.facebook.com/Amer.Kapetanovic.Photo.Video
Upravo sam objavio album.Pozz svima!
LikeLike