Tačno se sećam poslednjeg potpuno bezbrižnog leta. Crna Gora 2006. Mi i ceo svet je naš.Krenuli smo ranom zorom. Prvi put kolima, sami.Sudarili se kod Rogatice, spavali u Foči i vozali se kroz Crnu Goru sa bušnim hladnjakom, celo letovanje. I to nikom od nas nije smetalo.Sa početnih četvoro skočili smo na sedmoro. Spavali u našoj vikendici u Djurmanima, na podu i nakrcani po krevetima. Omiljeno mesto u kolima je bio gepek, svako je hteo makar jednom da se vozi u njemu.I vozali se, i izlazili, pravili roštilje, smešne večere i igrali “Loruma”.Jedina briga je bila gde ćemo na plažu i gde ćemo večeras.Niko nije ni pomislio na to da će već od sledeće godine početi jedan novi život.Slatke muke samostalnosti. Radosti, nekad suze i tuge, i neke brige koje se stvorile odjednom. A nije ih bilo nikad do sada.

Dve godine kasnije postalo mi je jasno da se za bezbrižnost mora boriti. Da je imam makar na kratko, ne mora to biti stalno.Prošle godine je bilo najborbenije, teške bitke su se vodile na poljani bezbrižnosti.
Sad, nakon pet godina, kao iskusni ratnik, očekivala sam puno od ovog leta.Nekako sam osećala da je bezbrižnost blizu.A onda sam je ugledala. U franjevačkom samostanu na koncertu klasične muzike na koji smo otišli jer, eto, nikad nismo slušali klasiku uživo. Dok smo plakali od smeha (ničim izazvani) bez trunke sramote, videla sam moju bezbrižnost kako mi maše iza jednog kamenog stuba u dvorištu samostana.Znala sam da nije došla da ostane, ali sam osetila da će se vratiti.Bilo je ovo jedno dobro leto.Spremna sam za jesen.
Hleb sa ruzmarinom i kačkavaljem
Divno mekan hleb, zavodljivog mirisa. Savršeno se slaže uz toplu čorbicu od bundeve, ali i uz malo sira, paradajza i čašu hladnog vina. Baš za prijatne večeri kasnog leta.
Ako izdrži i do sutra, iznenadićete se kako je i dalje mekan.
400 g brašna tip 500 (ako ste u mogućnosti koristite brašno „Stari Mlinar“, kesica plave boje)
+ oko 40g brašna
2 kašike putera + za kalup
60 ml tople vode
250 ml mleka (na sobnoj temperaturi)
1 kašika šećera
1 kašičica soli
1 kašičica sušenog belog luka
1 kašika svežeg (ili suvog) ruzmarina (iseckanog)
115 g kačkavalja (sečenog na kockice)
½ kocke svežeg kvasca
→ Kvasac izdrobiti u činijici, dodati toplu vodu i kašičicu šećera. Ostaviti da nadođe par minuta.
→ Otopiti puter i ostaviti da se malo prohladi.
→ U činiji pomešati 400 g brašna, so, otopljeni puter, mleko i nadošli kvasac. Izmešati kratko sastojke da se sjedine.
→ Dodati ruzmarin i beli luk.
→ Blago nauljiti ruke i mesiti oko 5-6 minuta. Testo treba da je vlažno ali se neće lepiti za vaše ruke jer su nauljene.
→ Kockice sira utisnuti u testo i kratko umesiti da bi se sir rasporedio po testu.
→ Prekriti krpom i ostavite na sobnoj temperaturi 1,5h. Za to vreme testo treba da se udvostruči. Ako se to ne desi, produžite vreme narastanja.
→ Kalup za pečenje premazati puterom.
→ Pobrašnjaviti radnu površinu sa ostatkom brašna, pažljivo izručiti testo i nabrašnjavenom rukama oblikovati ga u veknu. Posuti i po njemu malo brašna, tek toliko da više ne bude lepljivo.
→ Polako prebaciti u kalup, prekriti krpom i ostaviti 1h sa strane da naraste.
→ Rernu zagrejati na 190°C.
→ Žiletom ili nožem napraviti zareze na površini hleba sa gornje strane.
→ U zagrejanu rernu staviti kalup sa testom i peći 30 minuta.Sačekati bar pola sata pre sečenja hleba, ako ikako možete:)Prijatno!
drago mi je da si opet osjetila to sto si trazila.pa makar i na kratko 🙂
LikeLike
Kruh je divan. Uživaj u bezbrižnim trenucima dok možeš, kad-kad se čini da je više nema, ali ipak je tu, negdje iza ugla …
LikeLike
Kuc, kuc, bezbrižna devojčice:-) Želim ti da doveka budeš bezbrižna. Naravno odvalih nemoguću glupost! Ali želim ti da bar budeš pretežno bezbrižna 🙂
Hlebić, mogu misliti kako on miriše, puter i ružmarin – joooj 🙂
LikeLike
Meni je bezbrižno u zadnje vrijeme potpuno strano… ali veselim mu se ponovno jednog dana! Drago mi je da si imala lijepo ljeto 🙂 Recept zvuči super 🙂
LikeLike
Eh, da, sa sjetom se sjetim bezbrižnih vremena. Ali kako starimo, obaveze i brige postaju svakodnevnica.Kruh mi se čini jaaaaaaaaaaako odličan, super izgleda!
LikeLike
Hlepcic mirise preko ekrana… drago mi je da si napunila baterije i da si nam se vratila, sada bez zabusavanja i receptice na sunce.:D kiss
LikeLike
Kruh je odličan i tako dobro izgleda !! Tema me moram priznati dotakla, bezbrižnost i ta divna bezbrižna ljeta, gdje i kako li je odjednom nestala, još čekam da se vrati iako su ljeta u svakom slučaju dobra ! Uživaj draga Nevena u svim lijepim trenucima !
LikeLike
Bas su mi nedostajala tvoja pisanija…evo te opet, fiiinooo…A hleb vec odstampala…nesto sam udarila po corbicama, pa da se obezbedim…a i jedna Hokaido cami cekajuci u mojoj ostavi….
LikeLike
Dobrodosla nazad 🙂 Divan post i divan kruh.
LikeLike
Divan hleb. Citajuci tvoj post prisjetila sam se kako smo mi nekad isli na ljetovanje starim fordom koji je bio u fazi raspada u neki sindikalni hotel u kome su otpadale plocice sa zidova u kupatilu, hrana je bila tako uzasna da smo pod.,pire(podvarak, pire)tumacili kao podgrijani pire 🙂 i sve nam to nije smetalo jer smo se po cio dan kupali i nocu setali do 3 a onda opet ujutro na plazu. Mladim ljudima malo treba da bi bili bezbrizni mada ja i sad kad odem na odmor sve brige i nervoze ostavim kod kuce i uvijek mi je odlicno bez obzira na sve. Uvijek se sa odmora vratim kao nova puna energije a u zadnje vrijeme cak i vikend izlet na mene tako djeluje.
LikeLike
Moram da se zadovoljim i tim kratkim posetama:) Valjda cu do penzije uspeti da je privucem da ostane:)
LikeLike
Dugo sam mislila da je nemoguce opet biti bezbrizan, al prevarila sam se. Baš tako, tu je ona, vreba, čeka svoje vreme:)Hvala Katarina:)
LikeLike
E a garant nije nemoguće samo je potrebna disciplina i rad. Koliko samo ima stvari koje ustvari uopšte nisu brige već ih mi takvima napravimo… Ja sam baš rešena da tome stanem na put i pokažem zube:) Trebace godina rada;)
A hleb, joj što je mirisan, a meeekan!!!
LikeLike
E da, tako je verovatno većini al treba raditi na tome da se to umanji:) Napredak je moguć;)Hvala ti.)
LikeLike
Mene je posebno oduševio taj slatkasti miris i ukus. Puter i mleko, ah! U prošlom životu sam bila francuskinja:):):):)
LikeLike
Razumem kapetane:) ::
LikeLike
Da, dobra su leta. I meni su sva prošla bila opuštena al uvek mi je falilo malo da ne razmišljam od raznim glupostima kojima čak ni nema rešenja. Nadam se da ćemo uspeti da dođemo do stadijuma kada razaznajemo šta treba a šta, zaista, ne treba da nas opterećuje.
Hvala Branka:) Ja znam da i ti uživaš u svakom danu punim plućima i pored nekih briga. Svaki tvoj post priča o tome između redova:)
LikeLike
:* I jaaaaa, sve čorbice mi najviše prijaju. Eno i ja gledam hokaido svaki dan na polici, čeka da je uparim sa cveklom;)
LikeLike
❤ Hvala Gocke! :*
LikeLike
Irena, ti živiš moj san:) Svaka čast! Nadam se da ću se sledeći odmor više družiti sa bezbrižnošću. Baš za vikend idem ne jedno lepo mesto. Taman da se testiram:)
LikeLike
Ti mene bas asociras na bezbriznost! I tvoj blog, i nacin na koji pises, i zivotni put koji si odabrala! I recepti tako zvuce, a verujem da im i ukus vraca u detinjstvo, ili neka druga mesta koja su bezbrizna, koja mame emocije… Eto tako – ja se malo razemotivisala…
LikeLike
Slatka strepnja,nemir,umor i nebezbriznost su dorodosli upravo zbog prideva slatki :)Kad radis na svojoj kucici, kada ucis za ispit i polozis ga, kada se naradis kao stoka da bi pripremio klopu za rodjendan….ja ti zelim da nikada ne osetis onu pravu, losu nebezbriznost. Cheers! 🙂
LikeLike
Lepo je!!! Garant bi me nervirali što se smejete na koncertu ;))))))
LikeLike
Meni je bezbrizno vec neko vreme strano, ali trudim se da uhvatim trenutke… Stalno neka jurnjava koja me strasno pritisce. Obaveze na poslu koji sve manje volim, dodatne obaveze koje su lepe, ali im se ne stižem posvetiti… Ma svašta nešto… Rastužio me malo tvoj post… 😦
LikeLike
Nele tako mi je drago da si tu,nedostajala su mi tvoja slovca..bezbrižnost uhh mogla bih puno na tu temu,znam da mi je doba bezbrižnosti davno nestalo,i jako,jako mi fali..
LikeLike
točno znam o čemu pričaš 🙂 odnosno pišeš :)jako volim tvoje postove, a i recept je divan
LikeLike
Ti si sad u toj emotivnoj fazi;)Eh, jako bih volela da mogu reći da sam bezbrižna osoba ali nažalost jako često brinem. Pošto aktivno radim na tome tj. da se izborim sa tim, vidim napredak. Ovog leta pogotovo i zbog toga sam baš srećna. Čini mi se da sve više uživam a sve manje brinem. Što svakako ne znači da nemam problema u životu al samo ne želim da mi oni nadvladaju zadovoljstvo življenja.
::
LikeLike
Hvalaaaaa, divna želja ❤ Takođe!Čiirs:)
LikeLike
A što je najbolje i mene bi nervirali, hahahahhaa:)
LikeLike
Joooj, neeee, post nije tužan tj. sad mi žao što te rastužih!Treba se boriti za mir Milkice, samo uporno:)Sad ćemo nas dve sve da protresemo na blogerijadi:)
LikeLike
Nely <3Da, svet odraslih ima puno prednosti ali te brige što dolaze uz njega su taaaako naporne.Al stvarno verujem da samo mi sami možemo uticati da budemo bezbrižni, makar i na kratko. Mislim da je i bezbrižnost na kašikicu isceljujuća:)
I meni je nedostajao ovaj blog i svi vi i naše druženje :*
LikeLike
Ljubav uzvraćena:)Tamarička :*
LikeLike
U potrazi sam za tom davno nestalom bezbrižnošću, i ne gubim nadu da ću je kad-tad pronaći…Makar i na kratko 🙂 Krasan post, a u ovaj kruh sam se zaljubila! Recept isprintan 🙂
LikeLike
Tako je drugarice Neno! Tom zlu treba odlučno stati na put i eliminisati ga iz naših redova 🙂
LikeLike
Hah!Ziveli!Ja to sebi zelim svaki dan ;)P.S Nadam se da je bookmark bio na visini zadatka ovog leta 🙂
LikeLike
Antonela:) Bio je, bio!Trenutno je u knjizi "Moveable feast":)
LikeLike
Ahh…Hemingway…:) it's a good place for any old bookmark 😉
LikeLike
Otac mi je poreklom iz Rogatice a hleb cu da isprobam 🙂
LikeLike
Čitam ja neki dan tvoj post i kao što često biva kad te čitam zasuze mi oči… I dođem do prve rečenice gde opisuješ hleb i zamagljenih očiju čitam: "Divno mekan hleb, smrdljivog mirisa…" Ahahah
Hleb je divan, ali takvi su svi tvoji hlebovi, Neno 🙂
LikeLike
Jako sam se obradovala postu, videla sam ga još sinoć:)A hleb ću da isprobam, to znaš <3:*
LikeLike
Evo, da te podsjeti na tvoje ljeto i uspomene. Malo mi je i suza krenula kad sam čitala, al pustila sam si ovu pjesmu i eto, junački se držim, nema suza, samo osmijeh :)A znaš da radiš onako bogovske kruhove? Baš prekrasne. Nisam još ovako kombinirala okuse u kruhu, al znam da mogu vjerovat tvojim receptima, milina su 🙂
LikeLike
navikla sam da se bezbrižnost sramežiljvo pojavljuje, ali sam se i zatekla da je sve snažnije prizivam… moram priznati da je nađem tu kod tebe, taman onako kako mi treba. Udružena s finom hranom, pričom, nekom dobrom vibrom!
LikeLike
Nisam fan ružmarina, mogla bi ga izbaciti kad budem pravila ovaj kruh?? Predivan je. 🙂
LikeLike
Sjetan uvod, bez obzira na to da više nismo bezbrižni, čovjek si mora u tom danu naći vremena da se osjeća kao nekada. To nas drži i gura naprijed…
LikeLike
🙂 Hvala Tanja!Definitivno ne odustaj! Naravno da postoje stvari zbog kojih kada se dese je jako teško ne brinuti. Ali kad samo pomislim o koliko stvari sam brinula a da zaista nema potrebe za tim…Iako sam se u jednom periodu totalno izgubila u ovom odraslom svetu, čini mi se da sam konačno uhvatila pravi kurs:)
LikeLike
Mi smo od celog tog sudara zapamtili burek na parkingu policije dok smo čekali sudiju za prekršaj:) Čari bezbrižnosti:)
Nadam se da će ti se hleb svideti kao i nama:)
LikeLike
Hahahhaaa, tačno mogu da zamislim situaciju. Znaš ono kad svira neka muzikica u pozadini pa se naglo prekine. Kao wtf?:)
Hvala Anči, kompliment je veliki :*
LikeLike
Vladan, hleboljubac će voleti. Znam 100%:)
LikeLike
:* Ovo je onaj telepatski komentar:) Pesma ❤
Hvala za ono bogovski, nije baš tako al primam kompliment za trud koji ulažem na nedeljnom nivou:):):)
LikeLike
Draga, hvala ti:) Srećna sam ako ovaj blog uspešno prenosi moju težnju za bezbrižnošću. Stvarno nju moramo prizivati i truditi se da je zadržimo što duže.
LikeLike