Šmrika gleda na Krk, Cres i na gomilu zelenila. Tamo žive naši prijatelji, dvoje velikih i dvoje malih.Imaju žutu kuhinju u provansalskom stilu gde prave džemove i domaće sokove od, meni, neobičnih, namirnica.Čim sam ušla u njihovu kuću osetila sam dobru energiju i opuštenost. Oni zajedno, svako na svoj spontani način, su učinili da se osećam, makar na dva dana, delom njihovog života i priče.Od njih sam krenula kući sa torbom punom sveže, divlje rukole, pekmezom od breskvi vinogradarki i đumbira , sirupom od kadulje. Sa oplemenjenim osećanjima kakva samo deca mogu da izazovu i idejom, kada jednom budem imala decu, kakav roditelj želim da budem.To veče kada smo stigli u Šmriku, uz domaće Zlatkovo vino večerali smo jednostavnu večeru koja je meni bila prava gozba. Bakalar bjanko, sveža salata sa mocarelom, paradajzom, masline i lički sir. Savršeno.Ujutro kad sam ustala prvo što sam videla je bilo more, široko i plavo. Nema lepšeg pogleda od toga. Možda sam u prošlom životu živela na nekom ostrvu pa uvek žudim za mirisom mora…
Doručak je na terasi, Vule i Zlatko su drmnuli po jednu rakijcu što smo doneli, ja Tajanin sok od žalfije… Pa jel može bolje? Može, kad je Megi tu, onda je još bolje:) Gleda me njenim velikim plavim očima, pruža buketić cveća i nešto mi objašnjava. Njena mašta radi sto na sat, um joj je slobodan. I ona je apsolutno takva.
Dan smo proveli na Krku, blizu Glavotoka u jednoj uvalici. Bili smo jedini na plaži, more je bilo kristalno čisto i hladnjikavo. Kamenje je bilo toplo, mirisala je priroda a Megi i Oleg su ciktali od zadovoljstva…Čitala sam knjigu, sunčala se i istinski uživala.Uveče sam se družila sa Olegom. Kad smo skontali da imamo zajednička interesovanja i ukus- bela čokolada- može u svakoj prilici, belo u linoladi, vanilija uvek pre kakao- brzo smo se skompali. Odigrali dva kruga igrice Cooking Academy 2, otvorili virtualni kineski restoran sa 5 zvezdica, započeli italijanski…Čak smo i pregovarali da bi za koju godinu mogli da otvorimo jedan zajednički, pravi, “Kod Olega i teta Marize”. Teta Mariza je Megina interpretacija imena Nevena:)Oleg je divan dečak, stvarno slobodan u duši. Kada ne sastavlja lego kocke, gaji kristale, čita Hari Potera i pravi kolače. Kamen oslonac za Megi. Ona je njegov, search-and-destroy-asistent. Kada poraste biće avion. Oleg će biti poslastičar.
Danas vam predstavljam Olega, dečaka od 11 godina koji je napravio prekrasne kakao mafine sa bananom i belom čokoladom. Biće fantastičan poslastičar. Bilo profesionalno ili za svoj gušt.
Recept je našao na blogu kod Sanele.:)Jako je bio zadovoljan originalom a nama za doručak je napravio blago izmenjenu verziju.
Mafini sa kakaom, bananama i belom čokoladom200 g brašna1 kašičica praška za pecivo1/2 kašičice sode bikarbone3 kašike kakao1-2 kašičice cimeta1 jaje175 g smeđeg šećera100 ml ulja125 ml milerama3 banane80 g iseckane bele čokoladeUključiti rernu na 180 C.Brašno prosejati. Dodati prašak za pecivo, sodu bikarbonu i kakao.U drugoj posudi umutiti jaje, dodati šećer, ulje i mileram.Banane izgnječiti i preko njih iscediti limunov sok. Dodati banane u jaja i izmešati. Dodati mešavinu sa brašnom i miksati da se sve lepo sjedini.U tepsiju za mafine staviti papirne kalupe. Smesu za mafine sipati u papirne kalupe do polovine kalupa.Peći 20-25 minuta.Kada su gotovi, ostaviti da se ohlade.Poslužiti i uživati:)
Prijatno!












Oleg je mali genije. Svaka mu čast! Predivan post, slike i veliko zadovoljstvo što smo upoznali jednog takvog dječaka! Veeeliki pozdrav!
LikeLike
Vidi se da ste uživali, prva fotografija je vrhunska, a Oleg presladak. veliki pozz
LikeLike
Nevena, ovaj post ti je fenomenalan, zaista sam uzivala. Sve pohvale za Olega, verujem da ce ostvariti svoje snove ukoliko zaista zeli da se bavi poslasticarstvom i naravno jedan veliki pozdrav za Megi:) P.S.Bas ti zavidim na ovom divnom pogledu na more:)
LikeLike
Svaka cast novoj kuvarskoj nadi…! Uf, sto mi se ide na more, ali bas na tako neko mesto..van sezone…Cini mi se da kada bih imala tako neku zutu kuhinju u provansalskom stilu…na nekom ostrvu…ne bi mi padalo na pamet da se vracam na kopno…!!Pozdrav..
LikeLike
…meni je krenula suza pred kraj posta, što od lepote, što od žala što nisam bio u prilici da probam Olegove mafine i upoznam lično velikog poslastičara i njegovog malog asistenta! 🙂
LikeLike
Baš sam uživala u divnom postu i u mom kraju koje me uvijek iznova oduševi.Vidim da si i ti uživala.
LikeLike
Svaka čast malom Olegu i lijepi post s mora 🙂
LikeLike
Nevena, prekrasno. Kako sem uživala u ovom postu! Sve se čuje i vidi tako krasno, ko iz bajke. Sutra idem za nekoliko dana na dopust…imali smo u mislima Krk ali sad smo se valjda odlučili za Cres (Osor, mislim,da kamp Bijar)…Nadam se, da smo če naša odluka biti prava. Odmah sam pogledala na internetu kdje tačno je Šmrika :). Jako, jako lepe fotografije!
Pozdrav,Ana
LikeLike
Fantastično, baš si me razveselila ovim postom. Prosto mogu da namirišem more. 🙂 Svaka čast Olegu i njegovom malom pomoćniku. :)))Preslatki su. A i mafini su mu prekrasni. :)Veliki pozdrav za teta Marizu 🙂
LikeLike
Divno, sve opisano, fotke, a najdivniji je mladi slastičar s odličnim muffinima i receptom. Baš za uživanje.
LikeLike
Bravo za Olega, samo naprijed!!! Sviđa mi se njegovo ime 🙂 Djeluje kao predivan dječak, svaka častUh, kako volim ove morske slike…
LikeLike
Hvala Snježo:)
LikeLike
I meni se nije išlo kući…Samo da ne radim ostala bih ja:)Stvarno je uživanje!
LikeLike
Miljanče, sledeći put ne idemo bez tebe:)
LikeLike
Dilajla, blago tebi!!! meni je tamo tako prekrasno, odmah bi se preselila:)
LikeLike
Hvala:) i u moje i u Olegovo ime:)
LikeLike
Hvala draga:)Baš mi je Tajana rekla da je Cres predivan. Sigurno će vam biti divno.I ja sam kontala da idem sledeće godine u neki kamp na Cresu, baš ćeš mi reći svoje utiske.
LikeLike
Hvala Zoki:)Njih dvoje su nepresušni izvor inspiracije:)
LikeLike
Hvala:)Baš sam srećna što je i vama Oleg osvojio srca:)
LikeLike
🙂 da, mora nikad dosta:)I meni se jako sviđa njegovo ime. Još sam čula da je to ime koje simbolizuje zdravlje pa mi je još interesantnije.
LikeLike
volim kad se djeca zabavljaju u kuhinji, bravo za Olega!!
LikeLike
A gdje su Oleg i teta Mariza?
LikeLike
🙂
LikeLike
Kako vam je bilo divno Nevena,more,divni ljudi i ovaj krasan dječak kojemu stvarno istinski sve pohvale idu,sa toliko godina imati afiniteta prema kuhinji to ja zovem idealnim:)
LikeLike
Mariza, obožavam te. Predivan post.Fotografije su tako dobre, da kao da sam uživo tamo.OD LEPILA OD LEPOTE.
LikeLike
Kakve lijepe fotke. Bravo za Olega,baš je vrijednica.
LikeLike
Predivno, Nevena, drago mi je da ti je bilo tako lijepo. Prekrasne slike, super mi je ona s knjigom i sesirom, vec sam zamislila sebe tu negdje 🙂
Hvala za jos jedan divan post 🙂
LikeLike
Predivan dečak, predivan post… ma sve je predivno i baš sam uživala… kao da sam u deliću sekunde i ja bila na moru… eh…
LikeLike
Prelepo 🙂 slike su divne, bravo za Olega 🙂 a ja sad ne mogu da docekammm moreeee 😀 😀 😀
LikeLike
Hvala Nely:)I ja sam potpuno oduševljena:)
LikeLike
hvala draga:)
LikeLike
zahvaljujem se u njihovo ime, Megi bi posebno bila srećna:):)hvala ti:)
LikeLike
cmook!hej, mogli bi mi i Jagoša da predstavimo svetu!
LikeLike
hvala:)baš mi je drago da je i vas Oleg osvojio kao mene:)
LikeLike
Gocke, da znaš da i ja tebe mogu da zamislim na jednoj takoj plažici:) sa tvojom sposobnošću uživanja sigurno bi otkrila još neke sitnice koje su meni promakle:)
srećna sam što ti se dopada:)
LikeLike
hvala:) More&inspirativni ljudi oplemene ti život u sekundi.mogla bi se oma vratiti…:)
LikeLike
Ne znam kako se osjecaju ljudi koji tijekom cijele godine zive na ovakvim mjestima. Znam samo da tijekom godisnjeg mislim samo jedno "lakoca zivljenja" jer je ta ljepota uvijek u blizini. Drago mi je da ti je bilo lijepo, najljepse i da si bila u ovako krasnom drustvu! 🙂
LikeLike
Oleg je genije! Tako divan post, divne slike i muffini!! Ja obožavam život na moru i jednostavno ne mogu zamisliti život daleko od njega. Pogotovo kad ove vrućine ubijaš cjelodnevnim kupanjem ili izletom na tako divno mjesto, netaknutu prirodu, raj na zemlji 🙂
LikeLike
smijesno ce zvucati ali nesto me u ovom postu bas jako dirnulo. mozda opustenost koju prenosis, sam ton i atmosfera …uzitak za citanje i to veliki.slike su divne, pogotovo ove olega gdje priprema mafine. divno, i sve jako ugodno.
ps. citamo istu knjigu 😉
LikeLike
off topic Murakami! Poseban like za Murakamija! Zato tako lepo pises?
LikeLike
Predivne slike! I bravo za Olega 😉
yecilii.blogspot.com
LikeLike
Divan post, slike, a vjerujem i primamljivi slatkiši. Moram priznati da mi je ovaj post još draži jer sam ja sa Krka, iz Omišlja, malog mjesta na samom sjeveru otoka koji se sigurno vidi iz Šmrike:). Baš mi je drago da ste posjetili otok i nadam se da ste se svi dobro proveli i nakupali. A još je tu i Murakami čiju Pticu navijalicu upravo čitam;).Puno pozdrava od srca!
LikeLike
Baš!Jako im zavidim. Sama pomisao na to koliko ustvari imaju sunčanih dana me tera da razmišljam o preseljenju:)
LikeLike
Hvala Majo:)I Olegu je jako drago što vam se svidelo. Juče mi je javio njegov tata.Ja sam kod tebe već napisala kako divno mesto živoljena imaš:) Blago tebi!
LikeLike
Hvala draga Mare:)Ej a mama Tajana kaže meni-ima jedan super blog, ja idem tamo po inspiraciju, Marina kuharca za male i velike.:) Ja reko, pa kako ne bi Mare znala:):):)Oni su stvarno divna porodica na divnom mestu i jako su me inspirisali:)
LikeLike
I da, ne znam kako tebi al ja sam oduševljena knjigom.Inače obožavam Murakamija al ova knjiga mi je baš legla:)
LikeLike
Hvala:)Joj blago tebiiiiii!!!Uživaj!!
LikeLike
🙂 Murakami je stvarno nešto posebno:)
LikeLike
Hvala:) Drago mi je da se sviđa:)
LikeLike
Kada smo išli na Glavotok videl sam tablu za Omišalj:)Krk baš lep i sigurno ću se opet vratiti. Videla sam da ima kamp u Glavotoku, čini mi se dobra baza za obilazak ostrva.Nisam čitala tu knjigu, kad završim sa ove tri mogla bi da kupim.Šaljem ti pozdrave:)
LikeLike