Lalicina (darivanje srcu milo)

Bili smo na raskrsnici kod Viktorija parka. Kao i obično u Hong Kongu, u januaru, sipuckala je neka kiša. Moja nefrizura je bila grozna, bilo mi je vruće ali ništa od toga nisam registrovala. Um je radio sto na sat i dok smo prelazili put, sinula mi je ideja.

– Hej, pa i ja bi mogla da držim radionice kuvanja!
Društvance, Miljan, Vule i Rozmari me je pogledalo začuđeno i videvši moj oduševljeni, blago sajko pogled, u potpunosti se složili sa mnom. Jer, videli su zanos, iskru i da je to u mojoj glavi rešena stvar.
To jutra smo Rozmari i ja bili na radionici kuvanja. U nekom delu Hong Konga u koji turisti slabije zalaze. Ali zato lokalci se voze smešnim, drndavim autobusićima. Idu na pijacu, kupuju kod svog dugogodišnjeg dobavljača pa posle se vraćaju u svoje mini stanove na 38-om spratu da kuvaju ručak. Te srede smo i mi bili sa njima. Radili sve šta i oni. Od autobusića do ručka.
Naša domaćica nas  je uvela u njen svet. U njenu najmanju kuhinju na svetu sa čijeg plafona vise vokovi i svaki pedalj je popunjen. Nema laži i prevare, nema gedžeta i ogromnih šporeta i aspiratora. Tu se kuva svakodnevni ručak i danas ima nas dve da ga skuvamo. Kao pravi Hongkonžani. Posle da ga pojedemo zajedno sa njenom ćerkom i bebisiterkom. Da vidimo i devojčicinu sobu i pijemo čaj i razmenjujemo priče. Upoznajemo se kao da ćemo i sutra opet doći, a znamo da nećemo. Možda i nikad više. Ali tada nam je toliko lepo i prijatno da osetimo kuvanje i hranu na neki drugi način, da ni ne razmišljamo o nečemu drugom. Samo seckamo, pržimo i smejemo se.
Taj dan je, sigurna sam, promenio pravac mog mišljenja i življenja. Osetila sam koliko je dobar osećaj deliti strast i ljubav prema kuvanju. Svoje iskustvo i znanje, koliko god da je, dok se deli sa srcem, dovoljno je. Ta ljubav pomera granice i svaki dan je dan kada nešto novo vidiš, čuješ, naučiš.
I gle, ni dve nedelje posle te radionice, eto Hleb & Lale. I dve godine posle eto  Lalicine kuvarske radionice.
Mesto gde delimo, seckamo, pržimo i najvažnije od svega, beskonačno se smejemo.

Put do mojih radionica je bio popločan podrškom. Porodice, prijatelja i vas, čitatelja ovog bloga.
Čekala sam da prođu godišnji odmori i zbrke pa kad smo ponovo na okupu svi, da vam darujem jednu radionicu za dve osobe. Na sajtu radionica pronaći ćete spisak radionica. Sve što treba da uradite je:1. Da mi u komentaru ostavite koju radionicu želite 😀I to je to.Ako želite, možete lajkovati facebook stranicu radionica kako biste videli šta smo  novo radili i šta planiramo.Darivanje traje do srede, 08.10.2014 u 23:59. (dva puta ispravljano. prvi put je bilo nedelja, 08.10., pa nedelja 05.10. u 23:59, izvinite :D)

Hvala na podršci dragi ljudi 🙂

73 Replies to “Lalicina (darivanje srcu milo)”

  1. Ako sam dobro razumela ovde treba ostaviti komentar :)Od početka upijam mirise sa tvojih stranica i uživam u sjajnim fotkama, a vrlo bih rado da uđem u indijsku radionicu i sve to doživim!Pozdravčić celoj veseloj ekipi koja boji ovaj blog 🙂

    Like

  2. Pre svega čaroban ti je blog. I divna je ideja, odlaska na selo, koju živiš. I ne znam koju bi radionicu pre… libansku ili radionicu hleba. Pozdrav

    Like

  3. Uhhhh,Lalice,kakav izazov 🙂 znas ti sta bih ja,ali smo zajednicki izglasali Kantonsku,sta cu 🙂 Ne znam gde cu sacekati nagradno izvlacenje,jer se ovaj mali sprema napolje,al jedva cekam 🙂

    Like

  4. Ako je istina da čovek štuca kad ga neko spominje, onda ti štucaš svaki dan jer ja stalno pričam o tebi i tvom entuzijazmu i ovim sjajnim radionicama svojim prijateljima i porodici. Stvarno je tako… 🙂 Divno i samo napred!!!

    Like

  5. Nema večeg uspjeha nego kada vidiš osmjeh na licu nekog koji je zadovoljan sa onim što je naučio skuhati. Neprocjenjivo!Uživaj, šteta što mi nisi bliže. Pratim radionice na faceu možda pokušam organizirati neki vikend izlet do vas. 😉

    Like

  6. Jaooo sto je ovo zanimljivo!!! Svaka cast na ideji! U svoje ime i ime druge polovine glasam za Indijsku i Libansku radionicu! Ako dobijemo radionicu, bice odlicna prilika da posetimo i rodbinu koja zivi u Backom Petrovcu. Taman da nam pricuvaju decu dok mi kuvamo 🙂

    Like

  7. Draga Nevena, već duže vreme pratim vaš blog i uživam u svemu, hvala vam za to! Ulepšate mi dan sa novom pričom i receptom :-). A kako već duže vreme želim da naučim da pravim kineske valjuške, Kantonska radionica bi bila moj izbor. Hvala i pozdrav :-)))

    Like

  8. Draga Lalice, uživam u tvojim fotografijama i hrani koju napravim po tvojim receptima.Ja bih volela jednu mediteransku radionicu 🙂 uf uživala bih kuvajući sa tobom 🙂

    Like

  9. I ja bih opet! Ovog puta da mesimo lebac i posle da ga pojedemo uz masline, maslinovo ulje i feta sir! i da zalijemo nekim vincem… 😉

    P.S. Mongo mi se sviđa novi dizjan bloga. Samo napred!

    Like

  10. Bravo Nevena, čestitam ti i uživam u svakoj riječi i slici sa radionica ! Pozdrav šaljem tebi i cijeloj ekipi i želim vam puno zanimljivih i veselih radionica, a odabrati jednu je tako teško, sve zvuče tako dobro, ali neka prva bude libanska.

    Like

  11. Sjajna ideja! Divan blog! Da bar znam jaja da isprzim ja bih se prijavila. Sve mislim sad cu da se bacim na kuvanje, pa cu odavde da prepisujem, al ja za sad samo prepisujem, a nista ne kuvam 😀 Nadam se da ce biti opet nekada!

    Like

  12. Divna priča, Lalice! Znam tačno taj osećaj kada si kod nekoga kući i to na drugom kraju sveta i kada te ta osoba uvede u svoj svet kuvanja. I iako njima svakodnevni, tebi je magičan! Uživaj 🙂

    Like

  13. Jao, sve su radionice fenomenalne.. Kako izabrati? Ja krenula da lajkujem i setim se da sam lajkovala jos letos :)) Ne znam, mozda kantonsku, moram da mislim i na drugu osobu 😀

    Like

Leave a reply to mali iv Cancel reply