Traktori svako jutro prolaze pored mene dok trčim oko Begeja.
Tu i tamo zasmrde svinje, koke šetaju kroz dvorišta a psi laju kao poludeli kada prolaziš pored njih.
Na pijaci bake u onim suknjama sa 1000 slojeva dele tezge i prodaju sezonske namirnice.
Dan počinje rano i u četiri posle podne selom zavlada neopisiva tišina.
Nedeljom ujutro svi su doterani, idu u crkve na mise, predavanja i razne religijske aktivnosti. A posle, kao i u svakom selu, ulice se isprazne. Kao da su svi zaspali.
Ako je leto, oko 7 odlaze svi na sladoled u jednu, jedinu poslastičarnicu.
Ako je zima, iz dimnjaka se puši dim a kroz ograde se nazire svetlo u kuhinjama. Mrkli, tihi mrak.
Ima lepih kuća, ima gadnih, starih, novih, rozih i boja kajsije al ima i puno belih, isprano oker i zelenih.
Aliiiii!Neki dan, ulazim u Univer da kupim brašno za hleb. To je seoski Univer, nije bogznakako velik. Pokupim brašno, i pre nego što ću da zađem u red ka kasi, krajičkom oka uhvatima nešto zeleno.Alarm počne da zvoni u glavu, štaaaaaa??? Jel ja to vidim avokado? U neverici dotrčim do rafova sa povrćem i gledam u te obožavane zelene povrćkevoćke. Fest je zelen, tvrd, mislim, očigledno je nezreo. Ali koga briga??? U selu se pojavio avokado! Sazreće kod kuće, staviću ga u papirnu kesu sa bananom i na kraju će sazreti! Kupujem sve, odmah! Sva 4! Neka misle da mi, Petrovčani, obožavamo avokado pa će poslati opet!
I to nije sve.Pozorište radi. Dobro, predstave su uglavnom na slovačkom ali za 2 godine ću već znati jezik. Već znam svašta.Rudy nje dobri (Rudi, nisi dobar); Kak si pekna (Što si lepa); Hcem teraz (hoću sad); Njehcem (neću); Ne vjem (ne znam); Nje razumem…Načula sam da se održavaju časove joge dva puta nedeljno, tu negde blizu moje kuće. Moram to da ispitam.
A kod doma zdravlja okačen je oglas da se održavaju časovi francuskog, italijanskog i nemačkog. Da li sledi
oglas za časove oboe????

Ima i kineski restoran! I odlična picerija!Svi, baš svi, voze bajseve. Kao u Kopenhagenu, samo su bajsevi totalni raspad, što mi je još bolje. Ne kradu ih i ni ja mog krntu ne moram da zaključavam.Sve ulice su uredne, travnjaci pokošeni i cveće zasađeno.Ljudi su uglavnom pristojni, često mi kažu Dobar dan na ulici, a ni ne poznaju me.I tako su svi opušteni. I u banci, u pošti, i prodavnici i pekari…

Postoji ozbiljna mogućnost da živim u najkul selu u Vojvodini. A možda i šire.Strava!
Ciganske rezy
15 g svežeg kvasca
1 kašikica šećera
2 jaja
125 ml pavlake
50 ml toplog mleka
Prstohvat soli
125 g putera
450-500 g brašna (T500)
Narendana korica ½ limuna
130 g šećera
1 kašikica cimeta
1 jaje za premazivanje hlepčića
→ Kvasac rastopiti sa toplim mlekom i kašikicom šećera.
→ Puter otopiti u šerpici.
→ U činiji izlupajte jaja, dodajte puter, pavlaku, koricu limuna i sve žicom izmešajte. Dodajte 100g brašna, izmešajte i dodajte kvasac.
→ Dodajte još 100g brašna i so. Izmešati i dodajte još oko 250g brašna. Mesite oko 7-8 minuta dok ne dobijete glatko testo. Po potrebi, dok mesite, dodajte još brašna da bi konzistencija testa bila dobra.
→ Činiju prekrijte krpom i ostavite testo da odmori 15 minuta na sobnoj temperaturi.
→ Dok testo odmara, pomešajte šećer i cimet.
→ Lagano pobrašnjavite radnu površinu i testo oklagijom razvijte u pravouganik debljine 1 cm.
→ Testo pospite šećerom i stranice razvaljanog pravougaonika preklopite ka sredini. Prvo levu stranicu do sredine, pa desnu do sredine, pa gornju i na kraju donju.
→ Ponovo razvaljajte testo na debljinu 1cm i isecite trake širine oko 5 cm a dužine oko 10 cm.
→ Uključite rernu na 200°C.
→ Trake poređajte u tepsiju, na koju ste stavili papir za pečenje, tako da ostavite dovoljno mesta između kako se ne bi dodirivale. Svaku traku uvrnite na sredini (da dobijete oblik kao mašnica), premažite belancetom i pospite malo šećerom.
→ Pecite rezy, u već zagrejanoj rerni, 15-20 minuta.
Služite tople.
Recept je iz slovačkog kuvara autorke Ludmile Dankove. Napisan je u maniru šolja ovoga, šolja onoga i brašna koliko treba 🙂 Ja sam to prevela na naški tj. prilagodila sma recept nama koji još uvek ne mesimo testo po osećaju 😉
Nisam uspela da otkrijem zbog čega se zovu Ciganske rezy. Na internetu kada sam ukucala taj naziv dobila sam recept za neke čokoladne kocke. Kako god bilo, ove mašnice su jako fine za doručak ili uz čaj ili kaficu. I hrskave i meke su a mešavina šećera i cimeta im daje divan miris.U Bačkom Petrovcu su jedna od omiljenih peciva.Prijatno!
Hahahhaaa, nije nista interesantno. Pohvalili su Simku (mog psa) pa sam zapamtila, svidelo mi se kako zvuci 🙂
LikeLike
Hahahhaa, tako sam ja sa mojom bakom naucila poljski. Al sve sam sada zaboravila. kada sam bila u Poljskoj, bas am slabo razumela sta pricaju.
Vesna, hvala ti! Stvarno se nadam da ces doci jednom!
LikeLike
Lanchi, hvala ti! Nadam se da ces jednom doci na kaficu i taman da se prisetis 🙂
LikeLike
Hej Tihana, hvala ti! Mnogo mi je drago da cujem da svratis iako nisi u kuvancijama. Jeste, istina je da je kuvanje totalno kreativna stvar. Naravno, moze da bude i totalno neispunjavajuce i dosadno. Najvise zavidi od nas :)Nadam se da kada jednom pocnes, da ces se pridruziti nama kreativcima 😀
LikeLike
Marina, ni ovde nije idealno ali je istina da samo selo i izgledom odskace od okoline.Divno je sto si stvorila svoj mir i lepotu, i sto uzivas u seoskom zivotu. Samo nastavi!
I meni jako prija da sa vremena na vreme odem do Beograda, bas uzivam. Do Novog Sada bas cesto idem. Cini mi se da sam preseljenjem dobila najbolje iz oba sveta. Vreme ce pokazati da li sam u pravu 🙂
LikeLike
Nevena tako si dobro opisala da sam se sa svog mora preselila u vojvođansku lijepu ravnicu,i pročitala u jednom dahu tvoj post.Pa još jedanput da upijem mirise, doživim zvukove i skupa s tobom prođem na biciklu kroz tvoje selo.Pozz
LikeLike
Tako divan post i fotografije! 🙂
LikeLike
Ufff, o tome mastamo vec dugo. Ili varijanta – kad deca odrastu pa se na selo i preselimo. i uzivamo u svom tom miru i svom divnom dvoristu.
LikeLike
Daaaa, mi to zovemo "svadbovo koláča" tj svadbeni kolač, ili Radosníka (iz radosti). Ne znam da li ga ima u tom kuvaru, ali znam da moja mama ima zapisan taj recept koji potiče od moje prabake koja je pravila najvazdušastiji kolač ikada 🙂 Ako hoćeš mogu da ti ga prosledim 🙂
LikeLike
Baš mi se sviđa to tvoje/vaše selo 😀 I divnan ste kutak u njemu sebi napravili 😀
LikeLike
Predivne fotke i priča
LikeLike
Može! Ajde baš bih volela da probam da ga napravim!
LikeLike
Hvala Dilajla! Ja bih volela da deo godine živim kod vas na moru a deo ovde. Možda kad bude bilo vreme penzije smislimo tako nešto 🙂
LikeLike
Hvala 🙂
LikeLike
Mislim da od ove godine počinje pravo uživanje jer smo aktivirali dvorište 🙂 Ne mogu da dočekam doručak ispod višnje i izležavanje u ležaljci uz kofi!
LikeLike
Hvala Ingrid! 🙂
LikeLike
Koje dobro selo za život a kako si ti tek dobar suseljan! Nasnijala si me od srca!E da na novoj sam adresi http://www.thursdaycooking.com.hr/Bok!Petra
LikeLike
Hvala Ti. Sve je predivno. Pozdrav iz Skoplja.
LikeLike
Neno, ovaj post je prava uživancija! Sve vrijeme sam što sa blagim osmjehom na licu, što se onako glasno nasmijem avokadu, biciklima i sličnom. 🙂 Divan ti je taj život u selu! Baš kao neka bajka! I prutići su superiška! 🙂
LikeLike
Uzela si mi avokado ispred nosa 😉 al' nije bitno. Lepo je pročitati lep opis mog rodnog sela.
LikeLike
Draga naša sugrađanko..ovako divan opis našeg sela daaavno nisam čitala.ima ovde još svašta zanimljivo da se otkrije tako da jedva čekam tvoje nove price…Recepat je extraaaaaaaaaa moj omiljeni kolač koji je pokojna baka pravila a najviše volim one sa zagorelim šećerom na dnu kolača mmmmmmmmm.Fotke su extra mogla bi još neke tako recepte zanimljive da daš sa divnim slikama…Mnogo pozdrava od tvoje sugrađanke Tanje
LikeLike