Znate ono, što na umu to na drumu. Ta sam fela.U kombinaciji sa onim, prvo kupiš svu opremu pa kreneš u poduhvat. Pa ti poduhvat dosadi za dve nedelje. Onda spakuješ opremu na dno ormara i tražiš novi poduhvat. Mogu na prste jedne ruke da nabrojim poduhvate koji su opstali. Među njima je i moje srećno mesto, ovaj blog.Ne znam šta se tačno desilo pa da te osobine padnu u zapećak, al znam da je vaša podrška poprilično zaslužna za to.Pisanje bloga mi je donelo neverovatno ispunjenje i inspiraciju. Kroz njega sam upoznala jedan novi svet, ljude i priče koji su mi oplemenili život. Za samo godinu dana sam naučila toliko novih stvari a tek sam zagrebala po površini.Nikad neću zaboraviti kada je Miljan ponudio da proda svog ljubimca, bicikl, da bi meni kupio fotoaparat.Prijatelje koji su mi ostavljali komentare, u prvim danima blogovanje, ne zato što su odjednom počeli da kuvaju, već zato što su videli da je meni ovaj blog važan i da verujem u ovaj poduhvat.Senku, bez koje blog, verovatno, ne bi postojao.I sve vas koji izdvojite vreme da pročitate moje pričice i recepte. Da napišete komentar, mejl ili poruku. Meni to jaaaaako puno znači.
Ne mogu se dovoljno zahvaliti rečima.Mogu vam napraviti kapkejkse, meke i sočne što mirišu na kokos i Gocinu vanilu iz Danske. Sa kremom od sira i Milicinim kupinama u prahu. Umotanim u Jovankine omotače iz Nju Jorka.I pokloniti jednu divnu knjigu/kuvar.Priču devojke sa farme “Poggio Alloro” koja se nalazi pored jednog od najlepših mesta koja sam posetila, San Điminjana (San Gimignano).Knjiga je na engleskom jeziku, ilustrovana je divnim fotografijama Toskane i sadrži prave toskanske recepte koji se danas pripremaju širom domaćinstava u ovom delu Italije.Sara piše jednostavnim jezikom i kroz svaku rečenicu se može osetiti koliko voli svoju porodicu i život.
Dovoljno je da ostavite komentar, svoje ime ili šta god poželite, ovde ili na fejsbuku ispod objave o postu do utorka u podne.Komentare ću ubaciti u Random.org i u utorak objaviti ko će uskoro uživati u toskanskim pričama i receptima:)
Ja sam srećan čovek.Hvala!P.S. Danas moja dobra prijateljica iz blogorazreda, Zoka, slavi isto prvi rođus. Obiđite i nju, čeka vas nešto lepo;)
Draga moja srecan ti blogrodjendan! Jako volim tvoje price i tvoju hranu, da ne zaboravim i fotografije, nadam se da ces imati jos puno puno blogorodjendana!
Pronasla sam se u prvom delu price na dnu ormana :)Odlicni kapkejksi 🙂
LikeLike
Hvala Milice:)
LikeLike
Alba, hvala puno na divnom komentaru i podršci:)
LikeLike
Hvala puno na podršci:)
LikeLike
🙂 Hvala Branislava:)
LikeLike
Hvala Branka:)Divne želje i komentar! Hvala ti na podršci!<3
LikeLike
Drago mi je da nisam usamljena sa mojim nestrpljenjem i preteranoj potrebu da što više hobija isprobam:):)
Hvala ti Sanja, jako mi je drago što se družimo:)
LikeLike
Draga Nenita, nikada neću zaboraviti kako sam se ušunjavala ovde i upijala reči i fotografije. Pa kako mi je lupkalo srce kad sam ti posle nekoliko meseci pisala prvi komentar. Pa kako je zalupalo kad si mi napisala da ni ja tebi nisam neznana.
Tvoj je blog asocijacija na sunce i šarenu kuhinju i mirisan hleb i pesmu i fine kolače i pse što trče i smeh i prijateljstvo. To je stvarno Nešto.
Hvala Nenita što nisi odustala od ovog poduhvata. Svi mi koji pratimo Hleb i Lale smo pravi srećkovići 🙂
LikeLike
Staša moja draga, ove reči mi toliko znače!Hvala ti:)
LikeLike