Moja majka Vida je iz Martin Broda, al pošto je jako volela mog deda Milanka, Crnogorca, pravila je proju.
Moja baka Paulina, Poljakinja, je živela na salašu. Pekla je hleb i pravila piroge.
Mama kaže da je često pekla kiflice kad sam bila mala. Ja se toga ne sećam.
Sećam se kako u Bršadinu sedim u krilu tati i jedemo velike i tanke režnjeve domaćeg, slavonskog kulena. Ljut je, peče al ne odustajem. Tata pijucka rakiju, ja sok od zove.
Kiflica nema ni u jednoj priči.
A onda smo došli u Kovilj. U carstvo testa. Mekike, tašci, salašnjaci, nasuvo sa krompirom, makom, orasima…
Komšiluk je brzo saznao za moju novu ljubav.
Ja se vraćam iz škole a čika Braša na biciklu, sa glavnog puta mi viče:
“Neeeeeenoooo, ajde jesti taaaaški!!!”
Jeste, tašci su bili divni. Al nikad kao kiflice komšinice Veme.
Kod nje sam često išla po mleko. Mleko je presipala u letnjoj kuhinji gde je na šarenoj mušemi uvek stajala činija sa kolačima. Nekad i kiflicama. Obično sam se kratko zadržavala kod njih, osim kada su kiflice bile na stolu. Onda sam znala da odgledam i dnevnik sa njom i njenim mužem. Sednem na kraj stola, vatra iz smederevca pucketa, prostorijom se širi slatkasti miris mleka a mekane kiflice polako nestaju iz činije. Oni gledaju dnevnik, zabrinuto uzdišu a ja razmišljam kad će baka Vema opet praviti kiflice.
Kiflice punjene feta sirom i belim lukom
(2 tepsije kiflica)
Kiflice su moja večna ljubav. Isprobavam i skupljam njihove recepte. Svaki put kad ih pravim, nešto novo naučim.
Ako se ne rade sa strpljenjem, ne treba da se rade. Nema brzih kiflica. Barem ne dobrih.
U testo za kiflice ide margarin ili svinjska mast. Tačka. To kaže i Maja. A ako ona to kaže, po meni, tu nema mesta za diskusiju 🙂
Uz kiflice sam naučila da moto “Hoću sad i hoću sve” ne pali baš uvek.
Ustvari, ne pali skoro nikad. To sam naučila iz života.
500 g brašna (tip 500)
1/2 kesice kvasca
1 kašikica šećera
50 ml mlakog mleka
250 125ml jogurta
2 jaja
Margarin
so
1 jaje premazivanje
Kim za posipanje
Punjenje:
250 g feta sir
Mlečna neutralna pavlaka
Beli luk (samleven ili suvi, u granulama)
U činijicu izmrviti feta sir. Dodato malo neutralne pavlake, tako da smeša bude kremasta, i beli luk onoliko koliko ga volite.
Kvasac i šećer preliti i toplim mlekom, izmešati tako da se kvasac rastopi i ostaviti sa strane da malo naraste.
U činiju u kojoj će se mesiti testo ulupati jaja i sipati jogurt. Dodati polovinu brašna, dobro sve izmešati pa dodati kvasac. Mešati dok se sve lepo ne sjedini. Dodati jo malo brašna i so. Nastaviti sa mešanjem.
Polako dodavati ostatak brašna i lagano mesiti oko 10 minuta. Nakon tog vremena testo treba da je glatko i elastično. Srednje mekoće i da se ne lepi za prste. U zavisnosti od proizvođača brašna, možda ćete morati dodati još malo brašna da biste dobili tu konzistenciju.
Dobijeno testo podelite na 8 jednakih jufki (lopti).
Svaku jufku razvaljati na krug prečnika 10 cm.
4 kruga poređati jedan preko drugoga a između svake namazati tanak sloj margarina.
Ponoviti postupak i za preostala 4 kruga tako da na kraju se dobijete 2 kruga od razvaljanih jufki.
Ja koristim “Dobro jutro” jer se lako razmazuje. Ivice jufki ne treba da budu premazane margarinom.
Testo od četiri spojene jufke razvaljati na debljinu 0,5 cm.
Kada pravim manje kiflice, kao ovog puta, modlom za tortu (26 cm prečnik) označim krug kako bi mi bio što pravilniji.
Krug podeliti na 1/2 pa na 1/4 pa na 1/8. Na svaki dobijeni trougao staviti po malo smeše sa feta sirom. Ako volite, kao ja, da sir iscuri , stavite više fila.
Prema vrhu trougla nanesite malo margarina.
Postupak koji sledi je zavijanje kiflice. Da se ne bih zapetljala u objašnjavanje, sve sam ufotkala.
Ovaj sistem zavijanja sam naučila od Marije i definitivno mi je najbolji.
Možda ćete uspeti da zavijete kiflice da izgledaju predivno, sve jednake, već prvi put, a možda ćete, kao ja, i nakon puno zavijanja dobiti samo pristojne.
Uglavnom, ne odustajte, kao i u životu, izgled nije najbitniji.
Zavijene kiflice poređajte na pleh za pečenje, prekrite krpom i ostavite da narastu 45 minuta.
Rernu uključite na 250 C.
U činijici razmutite jaje. Svaku kiflicu premažite jajetom i pospite sa kimom. Ako ne volite kim možete sa susamom.
Kiflice pecite 10-15 minuta tj. dok se lepo ne zarumene.
Služite vrele, tople ili hladne.
Uvek su savršene.
Prijatno!








Joj kiflice! Svako ima omiljen mu recept a slažem se da je puter tu prejak. On je za kroasane, a bude pretežak po pitanju kiflica. Margarin je slan i to je njegova retke primena u mojoj kuhinji. Ja uvek preko svake stavim i mali listić hlandog margarina. Ako staviš pored ne oblože se odozgo masnoćom, a ovako margarin sklizne sa njih. Ja bi da ti zaređaš sa tim divnim vojvođanskim receptima!
LikeLike
Tačno mogu da zamislim scenu , oni gledaju dnevnik i brinu zbog krize a ti klopaš kiflice i brineš kad će nova tura. :))))))))) Divne su. 🙂
LikeLike
Kako nam je nekad za sreću bilo potrebno malo? Ili možda ipak nije malo jer ja sumnjam da bi moje kiflice mogle izgledati ovako svjetski. Svaka čast!
LikeLike
Volim ih u svakom obliku, jednostavno su mi neodoljive. Baš su ti lepe. 🙂
LikeLike
Baš hoću sve i odmah, do poslednjeg daha, pa šta košta da košta:-)
Konstatacija o Maji 100% tačna!
Dobila sam domaću svinjsku mast biće kiflica, nikad nisam pravila sa sv. masti. Nešto mi u nosu miris kao ono kad se peku pogačice sa čvarcima:-)
LikeLike
Što bi moja baka rekla "razabrano" testo 🙂 Predivne!
LikeLike
fantastičan post i recept, a tek fotke! ja sam totalni "sucker" na dizana tijesta i domaće kiflice 🙂
LikeLike
Kod tebe si uvijek zagrijem dušu,nije što sam Slavonka sa velikom ljubavi prema vojvođanskoj kuhinji,nego eto jednostavno volim tvoje postove i sve mi u njima toplo i miriše kao i ove kiflice:)
LikeLike
Hvala Zoksi:)Te godine su bile čupave al nekako su pobedila lepa sećanja. Valjda je na selu malo drugačije + moji su se trudili koliko su mogli da ne osetimo tu atmosferu.
LikeLike
Ajde, ajde Ana-Marija, uspele bi sigurno!Hvala:)
LikeLike
Skontala sam ja po tvojim receptima da delimo strast:)Hvala Gago!
LikeLike
Bome Vesna, to ti neće proći kod kiflica:)Uh, što sma volela ih pogačice sa čvarcima…
LikeLike
Vidi što su sve matematički i geometrijski ispravne ❤
LikeLike
Ja ni ne znam jel postoji nešto ljepše na svijetu od tek pečenih, vrućih kiflica. Jedna moja baka je uvijek radila slatke, a druga slane – a meni su najdraži na svijetu varaždinski klipići :))) Eto, ako ikad napišem slani post na blogu, bit će samo o njima ;)Nego, sa sirom su mi najfinije pa si baš pogodila 🙂
LikeLike
Predivne su kiflice, Nevena, boja prekrasna. I ja volim praviti kiflice, to je ono sto se napravi i pojede odmah, to sam uvijek najvise voljela. Sjajan post 🙂
LikeLike
Kiflice su zakon… Super ti je uvod… i fotke… ma sve!
LikeLike
ja sam definitvino slatkoljubac, tako da oooobozavam slatke kiflice.. mada nisu ni slane za baciti.. pogotovo ne ove tvoje 😉
LikeLike
Kim!!! Imam samo mali problem sto ne mogu da se zaustavim kada ih jedem!
LikeLike
Ja mislim da margarin koristim samo za kiflice. Nije mi gadnog ukusa, već prosto ne mogu da pređem preko toga da je u istoj priči za naftnim derivatima:)Moram probati sa tim listićima margarina. Mislim da se i u ovom receptu i stavlja al ja uvek zaboravim na taj korak. Moram probati da vidim razliku.
LikeLike
Nisam čula za taj izraz:) Hvala!
LikeLike
I jaaaa:)Hvala Tamariška!
LikeLike
Meni se nekad čini da se Slavonija i Vojvodina vrlo malo razlikuju što se tiče kuhinje i načina života. Pogotovo deo gde sam ja živela Vukovar, Osijek, Vinkovci.Verovatno sam se zato tako dobro snašla u Vojvodini:)Hvala ti Nely na divnom komentaru:)
LikeLike
Nisu:)Al drago mi je da tako izgledaju:)
LikeLike
Ajde Anja stavi!!!Meni se Varaždin jako svideo, nisam ni znala da je tako lep gradić.Hvala ti:)
LikeLike
Hvala Gocke:)Uvek pravim pola mere, kao što sam gore navela, jer kad su kiflice u pitanju, ne mogu i pomoći:) Pogotovo kad su tople…Uh kako bi sad jedna dobrodošla!
LikeLike
Hvala Oli:)
LikeLike
Hahahha Jovanče:)Volim i ja slatke. Pogotovo sa domaćim pekmezom od kajsije….uh, što budu dobre!
LikeLike
Kao i uvek, tvoje price tacno prenesu u neki momenat, osecam se kao da sam ja bila tamo :)A kiflice, njam njam!
LikeLike
Prelep post,uživala sam. Na testo sam jako slaba,a kiflice su ti savršene,posebno mi se dopada dodatak luka.
LikeLike
E ovako su izgledale kiflice moje bake, ne mogu da tvrdim za recept, jer se negde zagubio u medjuvremenu :(, ali izgled je to, sa sve kimom 🙂
LikeLike
Njamziii! probacu!
LikeLike
Ništa mi ne pričaj…Samokontrola 0 poena:)
LikeLike
Hvala Anđela:)
LikeLike
Hvala Irena:)Još kad pohvala dođe od takve majstorice kao što si ti…:)
LikeLike
Volim što svi mi sa ovih prostora imamo kiflice u sećanju iz detinjstva. Meni one dođu kao deo kulturnog identiteteta naroda ovog dela Evrope:):):)
LikeLike
Probaj!:)I budi strpljiva:)
LikeLike
odlične kifle. I moji su iz Slavonije . Bila su gadna vremena. Videla sam skoro sliku na fejsu… piše šta želimo žene ? odgovor: ne znamo. kad želimo ? sada 😀 Baš me nasmejalo . Za svaki recept je potrebno vreme. Brza su samo kineska jela . A na kiflicama se vidi da si ih pravila sa ljubavlju.
LikeLike
Da mas' je zakon za kiflice. Moje su isto poreklom iz Vojvodine. Donela baba Sremica u miraz 🙂
LikeLike
Thanks for a delicious
looking recipe!Your blog
is so yummy.
kiss from belguim
bisous bisous
http://www.fraise-framboise.blogspot.comwww.fraise-framboise.blogspot.comwww.fraise-framboise.blogspot.com
LikeLike
🙂 divna prica,divne uspomene.. Podsjetila si me i na neke moje..Volim isprobavati sve recepte kiflica pa cu tako sigurno i tvoj..<3
LikeLike
Ne secjash se maminih kiflica! Jeste, stalno ih je pravila u Borovu!
LikeLike
Koliko se secjam, bile su odlichne!
LikeLike
Pogachice sa chvarcima iz "mlechnog resorana"! A bogami ukus virshli u testu sa chvarcima mi i dalje stoji u glavi!
LikeLike
Genijalno izgledaju!
LikeLike
Odlična priča, na trenutak sam bila sa tobom na rubu stola i jela kiflice koje jako volim i slažem se da za njih treba vremena i strpljenja i onda imamo ono što želimo i volimo, divne , mekane kiflice. Krasne su ove tvoje, jako dobro izgledaju !
LikeLike
Kakv prica, kakv miris. Kroz monitor mi je zagolicao nozdrve… Joj, kako volim uspomene. Stalno ih stvaram, i to ne da bih zalila za necim proslim, nego da bih ucinila da to nesto i dalje zivi u meni. A vidim da i ti razmisljas isto 🙂
Dodji da se druzimo u prvoj pionirskoj zurkici EX YU bloggera: http://creactiveallaround.blogspot.com/2012/11/ex-yu-blog-party-pioniri-maleni-in.html
Slobodno povedi i prijatelje :)Kissic, Aleksandra
LikeLike
Kakv, kakv.. Sta cu, kad sam ogladnela 🙂
LikeLike
Hvala Sanja:)Bome, i za kineska jela treba vremena…Barem meni:)
LikeLike
Moja svekrva je sremica:) Opasno dobre kuvarice! Moje kiflice nikad neće dostići taj nivo, mislim:)
LikeLike
Canım Aicha,
teşekkür ederim:)
LikeLike