Za koljivo i ćeten alvu sam saznala dosta kasno. Bilo je to nekoliko meseci nakon što smo se preselili u Kovilj, na seoskoj crkvenoj slavi. Stajala sam u crkvi sa drugarima koji su mi objasnili da moramo da ćutimo i trpimo hladnoću jer tek nakon popove liturgije možemo da dobijemo koljivo. Nisam imala pojma šta …

