Lalicina (darivanje srcu milo)

Bili smo na raskrsnici kod Viktorija parka. Kao i obično u Hong Kongu, u januaru, sipuckala je neka kiša. Moja nefrizura je bila grozna, bilo mi je vruće ali ništa od toga nisam registrovala. Um je radio sto na sat i dok smo prelazili put, sinula mi je ideja.

– Hej, pa i ja bi mogla da držim radionice kuvanja!
Društvance, Miljan, Vule i Rozmari me je pogledalo začuđeno i videvši moj oduševljeni, blago sajko pogled, u potpunosti se složili sa mnom. Jer, videli su zanos, iskru i da je to u mojoj glavi rešena stvar.
To jutra smo Rozmari i ja bili na radionici kuvanja. U nekom delu Hong Konga u koji turisti slabije zalaze. Ali zato lokalci se voze smešnim, drndavim autobusićima. Idu na pijacu, kupuju kod svog dugogodišnjeg dobavljača pa posle se vraćaju u svoje mini stanove na 38-om spratu da kuvaju ručak. Te srede smo i mi bili sa njima. Radili sve šta i oni. Od autobusića do ručka.
Naša domaćica nas  je uvela u njen svet. U njenu najmanju kuhinju na svetu sa čijeg plafona vise vokovi i svaki pedalj je popunjen. Nema laži i prevare, nema gedžeta i ogromnih šporeta i aspiratora. Tu se kuva svakodnevni ručak i danas ima nas dve da ga skuvamo. Kao pravi Hongkonžani. Posle da ga pojedemo zajedno sa njenom ćerkom i bebisiterkom. Da vidimo i devojčicinu sobu i pijemo čaj i razmenjujemo priče. Upoznajemo se kao da ćemo i sutra opet doći, a znamo da nećemo. Možda i nikad više. Ali tada nam je toliko lepo i prijatno da osetimo kuvanje i hranu na neki drugi način, da ni ne razmišljamo o nečemu drugom. Samo seckamo, pržimo i smejemo se.
Taj dan je, sigurna sam, promenio pravac mog mišljenja i življenja. Osetila sam koliko je dobar osećaj deliti strast i ljubav prema kuvanju. Svoje iskustvo i znanje, koliko god da je, dok se deli sa srcem, dovoljno je. Ta ljubav pomera granice i svaki dan je dan kada nešto novo vidiš, čuješ, naučiš.
I gle, ni dve nedelje posle te radionice, eto Hleb & Lale. I dve godine posle eto  Lalicine kuvarske radionice.
Mesto gde delimo, seckamo, pržimo i najvažnije od svega, beskonačno se smejemo.

Put do mojih radionica je bio popločan podrškom. Porodice, prijatelja i vas, čitatelja ovog bloga.
Čekala sam da prođu godišnji odmori i zbrke pa kad smo ponovo na okupu svi, da vam darujem jednu radionicu za dve osobe. Na sajtu radionica pronaći ćete spisak radionica. Sve što treba da uradite je:1. Da mi u komentaru ostavite koju radionicu želite 😀I to je to.Ako želite, možete lajkovati facebook stranicu radionica kako biste videli šta smo  novo radili i šta planiramo.Darivanje traje do srede, 08.10.2014 u 23:59. (dva puta ispravljano. prvi put je bilo nedelja, 08.10., pa nedelja 05.10. u 23:59, izvinite :D)

Hvala na podršci dragi ljudi 🙂

73 Replies to “Lalicina (darivanje srcu milo)”

  1. Moj dragi obožava indijsku kuhinju i stalno mi drobi kako je to nešto mnooogo dobro, kako u isto vreme u ustima imaš bezbroj fantastičnih ukusa, a plus je ljuto, ali lepo ljuto…pa eto…možda indijsku…da zavolim ljuto :-))Pozdrav,Nataša

    Like

  2. draga nevena,dugo,duuuuuuugoooooo vremena se moj najbolji prijatelj aleksandar i ja spremamo da dodjemo kod tebe na libansku radionicu…mi smo pijanisti-poznatiji kao Ingmar piano duo,sviramo dugi niz godina zajedno,putujemo i imamo dosta prijatelja po celome svetu..obicno kada neko od njih dodje u srbiju,vecinu vremena provede kod mene i mog muza u kuci,poznatijoj kao -"Svoja kuca na ribnjaku":) i tako prosle zime dodje kompozitor Johnson iz kejptauna i spremi nam veceru gotovo identicnu kao tvoja libanska radionica:)..i ja u medjuvremenu krenem da radim svasta-nesto sa namestajem kao "BO Inside" i otkrijem tebe i tvoj fenomenalan blog(privucena imenom-da li je moguce da je dala ime po filmu?:) i ti mi otkrijes Mali Iv i vi napravite Gozbu a ja obozavam Kinfolk i da li je moguce da postojite tu..tako blizu mene a potajno pomislim mozda ce jednom,jedna Gozba biti na ribnjaku…i jako sam opsirna ali je ovo sada nezaustavljivo:)te pita mene aleksandar-da li ti znas da je nama kao duu za par meseci 10 godina?i krecu planovi:novi album-Ingmar top ten,razbijanje koncepta klasicnog koncerta sa nekim novim svirka-zurka prostorom…snimanje,montiranje filma u kome cemo raditi toliko toga a izmedju ostalog bi VOLELI KUVATI SA TOBOM.u poslednjem momentu,do poslednjeg daha.boba

    Like

  3. Draga Nevena, jako bih volela da mi preneses makar deo svog znanja i osecaja za ukusnu hranu 🙂 Volela bih da pohadjam Kantonsku ili Indijsku radionicu a sa mnom bih morala da povedem i moju bubicu od 16 meseci da nam pomogne :-).

    Like

  4. Divna energija kruzi na tim vasim radionicama,oseca se sa svakom slikom,recju i osmehom! 🙂 Ja bih bila presrecna da zakoracim u svet kulinarstva sa mediteranskom radionicom, ipak su ti ukusi nasem nepcu najblizi i najpoznatiji :). Veliki pozdrav!

    Like

  5. Draga Lalice Čarobnice. Mužić i ja se divimo tvom blogu poodavno i upijamo svaki savet kao kuhinjske krpice koje po ko zna koji put upijaju prosuto po pultu.Voleli bi jako da budemo na nekoj tvojoj radionici, zapravo na svim. Ali eto kada već mora da se bira pokušaćemo za početak da osvojimo jednu radionu Mediteranske kuhinje, a onda ćemo se baciti i na ostale, jer iskreno sumnjam da ćemo odoleti da ne dođemo posle na sve ostale 🙂

    Bračni pozdravčić, xoxo

    Like

  6. Pročitala sam Ivanin post o Kantonskoj radionici i ne prestajem da mislim o toj divnoj hrani. Zato se prijavljujem za Kantonsku radionicu, sa nadom da ću te ukuse uskoro i osetiti. 🙂 ❤

    Like

  7. Hvala puno, do neba i nazad i tako dva puta!Ulepšali ste mi ove dane svojim komentarima i željom da učestvujete u radionicama. To daje još veći smisao njihovom održavanje.

    Divni, dragi ljudi ❤

    Like

Leave a comment