“Mama, kad će ona ići kući?” pitao je Vule mamu par dana nakon mog rođenja, kada su me doneli kući. Nije bio oduševljen idejom da će se nakon sedam godina uspešne vladavine, u njegovom carstvu pojaviti neko ko će vrlo verovatno da preuzme tron, barem na neko vreme.
Sećam se kako sam uvek htela da privučem njegovu pažnju i da mu budem prijateljica.
Nekad sam to pokazivala na pogrešan način- crtala brkove po njegovim posterima, izazivala ga do besvesti (na kraju bi uvek njega grdili), prisluškivala njegove telefonske razgovore i uletala u sobu dok su mu tu drugari.
Onda kada sam malo porasla nosila sam njegove stvari i htela da budem ženska verzija njega. Da vidi da sam i ja kul, da sam strava društvo.
“Reci mu ti, tebe će jedinu poslušati.” često mi kaže mama, a ja tada budem ponosna i znam da se moj dugogodšnji trud isplatio.
Danas na blogu vam predstavljam jednog od mojih najboljih prijatelja, mog brata Vuleta.
ALISA U ZEMLJI ČUDESA
Od prvog dana kako sam stigao u Hong Kong ništa mi nije mirisalo na dobro i odmah sam počeo da planiram kako ću da zbrišem odavde čim završim svoje obaveze.
Na aerodromu su me dočekali ljudi sa posla, kulturno i poslovno me istovarili u nekom hotelčiću i rekli mi da dodjem na posao u ponedeljak. Izašao sam da se promuvam po kraju, da počnem prilagodjavanje na novi grad i da pokušam da zamislim svoje mesto u novom svetu. Ništa što sam video nisam mogao da smestim u neki okvir kojeg bih sam mogao osmisliti. Svaka ulica koju sam video izgledala je potpuno identično. Kao da su se koristili komandom “copy”, a onda samo tukli “paste” do iznemoglosti, i tako napravili ceo kvart. Gomila natpisa raznih boja stajali su u vazduhu iznad uredno poređanih lokala, u bezgraničnom nizu. Nikada u životu nisam video toliki broj malih neuglednih restorana, jedan do drugoga, i svi poprilično popunjeni očigledno gladnim ljudima. Osim restorana, veliki broj radnjica sa nekom nerazumljivom ili pak neupotrebljivom robom. A gde su pekare, prodavnice mešovite robe, trafike, kladionice, kafići, poslastičarnice, hamburgerije…Zbunjola.
Ma dobro, ima vremena.
Uveče sam se našao s prijateljem od prijatelja, kojeg nikad u životu video nisam. Već smo se ranije dogovorili da ću živeti s njim za prvo vreme, nakon što mi istekne hotel. Otišli smo na večeru u neki veliki restoran sa malim stolovima i još manjim stolicama. Moj novi prijatelj, kao i 3/4 restorana jeli su neke ogromne SUPE iz kojih su virile ogromne ŠNICLE…supa sa šniclom, pa još za večeru, hm? Povrh toga, čitava scena ličila je na takmičenje u brzom jedenju. Zabijenih noseva u ogromne činije, ljudi su štapićima vešto hvatali dugačke klizave rezance ili su prislanjajući malene činijice na otvorena usta pretovarali pirinač u svoje usne duplje, pre nego se bace na velike komade mesa. I svi do jednoga su iz malih iskrzanih plastičnih čaša ispijali vruću vodu ili neki bezukusni čaj…Zbunjola.
Nakon nekoliko dana krenuli smo prijatelj i ja sa mojim koferima ka mom novom stanu.
“Sva sreća”, kaže on, “pa možeš kod mene dok se ne vrati cimer koji je otputovao kući na par meseci. Imamo veliku gajbu, tako da se ne moraš stiskati po njihovim stančićima koji su užasno mali”. A onda me je uveo u neki baš mali stančić na 37-om spratu, sa neka dva mala sobička, kuhinjicom i kupatilcem. Sve je bilo fino sredjeno, ali…Zbunjola.
Na poslu sam osim nekoliko internacionalaca bio okružen isključivo kinezima. Svi su uglavnom znali engleski, neki odlično, neki vrlo slabo, ali se sa svima moglo komunicirati bez problema. Ja sam ipak odlučio da naučim malo kantonskog pa ako bude išlo, ko zna, možda i zavladam veštinom ovog kineskog govora. Jezici su mi uvek išli od ruke.
Smislim ja nekoliko korisnih rečenica, posavetujem se za prevod sa jednim od kolega i krenem u akciju. Prilazim jednoj od osoba u blizini i sav važan ispaljujem rečenicu. Ona me gleda belo. “Molim”? Ja sad sa mnogo manje entuzijazma ponavljam još jednom istu rečenicu. Njen izraz lica ostaje potpuno isti. Ja ju pitam na engleskom, kako bi rekla ovu rečenicu, a ona izgovori isto ono što sam ja mislio da sam izgovorio. Pokušao sam sa još nekoliko osoba, isti rezultat. Ništa nisu skontali šta pokušavam reći, a onda kad ih pitam na engleskom, ponovo izgovore potpuno istu stvar koju sam i ja kanio…Zbunjola.
Svaki delić života u Hong Kongu nije nikako mogao da se uklopi u sliku koju sam o životu ja u tom momentu imao, u socijalnom, kulturnom ili bilo kom drugom smislu…Totalna Zbunjola.
Rekao sam si, čim završim ugovor, palim.
Iako svake godine ponovo planiram odlazak odavde, u Januaru će početi deveta godina kako živim u Hong Kongu. Sve te male zbunjole koje su me u početku mučile, vremenom su me povezale sa ovim čudesnim gradom koji me je na svoj čudan način primio raširenih ruku u svoje naručje i koji je zauzeo svoje počasno mesto u mom srcu, zauvek.
Iduće godine stvarno odlazim.
Brzo prženo povrće i škampi na kantonski način
za 2 osobe
Vule nije stigao da pripremi šta je planirao pa vam, po njegovim instrukcijama, prezentujem jedno od njegovih najomiljenijih honki (honkey) jela.
mešano povrće po želji (brokoli, grašak, crvena paprika, karfiol…)
3 lista ajsberg (iceberg) salate (isečen na krupne komade)
1 crni luk (seckan na režnjeve)
3 čena belog luka (sitnoseckanog)
250 g škampi (očišćeni)
tucana paprika
aleva paprika
sveži ili suvi đumbir
2 kašike ulja od pečenog susama
so
2 kašike soja sosa
1 kašika suncokretovog ulja
pakovanje Udon (vrsta rezanaca, poput italijanskih bukatinija) ili pirinčane testenine
sitnoseckani praziluk za dekoraciju
Povrće poput šargarepe, brokolija, karfiola, graška prvo kratko (5 min) prokuvati u ključaloj vodi. Čim prođe to vreme, isprati ga hladnom vodom tako da se potpuno ohladi. Na ovaj način povrće će ostati hrskavo i zadržaće svoju pravu boju.
Iz mešavine izdvojite šargarepu ukoliko je ima.
Dobro zagrejati vok ili dublji tiganj na jakoj vatri. Ubaciti papriku sečenu na trougliće ili trakice. Stalno mešati. Nakon minut dodajte izblanširanu šargarepu. Energično mešajte oko minut.
Dodati crni i beli luk i nastaviti sa mešanjem.
Nakon 2 minuta dodajte začine onoliko koliko želite da bude začinjeno. Ja stavim kašikicu đumbira, 1/4 tucane paprike i 1/4 aleve paprike.
Ukoliko vam se učini da je počelo da gori, dodajte malo vode, tek toliko koliko vam stane u šaku. I nastavite da mešate. Čim se luk zastakli dodati svo ostalo povrće osim ajsberg salate. Posoliti i dodati kašiku susamovog ulja, dobro izmešati i skloniti sa vatre.
Drugi tiganj takođe dobro zagrejati na jakoj temperaturi. Dodati kašiku susamovog ulja, škampi i prstohvat soli. Često promešati.
Dok se škampi prže pripremiti pirinčanu testeninu ili udon po uputstvu sa pakovanja (obično se ubaci u vrelu vodu na par minuta). Kada je skuvana, treba je ocediti od viška tečnosti.
Kada su škampi gotovi pomešati ih sa povrćem. Vratiti sve na dobro zagrejanu ringlu, na jaču temperaturu, izmešati, dodati ajsberg salatu, ponovo izmešati. Dodati testeninu, dobro izmešati i skloniti sa ringle.
Soja sos dodajte tek kada ste sklonili tiganj sa ringle, izmešajte i služite vrelo:)
Kod pripreme ovakvog jela veoma je bitno da sve imate pripremljeno pre nego što pristupite kuvanju.
Sve je potrebno jako brzo uraditi kako bi namirnice ostale hrskave i zadržale svoju boju i pun ukus.
Susamovo ulje ima da se kupi u prodavnicama zdrave hrane i ako imate prilike, kupite ga. Upravo je ono zaslužno za taj prekrasni, kantonski miris koji će vas teleportovati na honki ulice. Mene jeste:)
Prijatno!
ooodlicno! tacno isto kako sam se i ja osjecala kad sam dosla u njujork, zbunjola na kvadrat.. i tacno isto kao tvoj brat, vec 9 godina govorim kako cu otici odavde! i kao i on, sljedece definitivno odlazim! =)))
povrce i skampici primamljivo izgledaju, a ja bas volEm kinesku kuhinju!
Ostajanje na nekom mjestu nekako uvijek postane dulje od očekivanog, gradovi su čudna bića, mene preuzme (ili dopustim da me preuzme) svaki grad u koji dođem :D
A očito bih se na hranu mogla naviknuti, šareno i puno svega :)))
Vule, želim ti sretan povratak… kad ćeš se vraćati :)
Krasan post i krasna prica :) Slike su predivne. Posto cesto pravim povrce na tavi, isprobacu ovaj Vuletov recept :)
Odličan post i odlično jelo. Točno je, ima gradova koji jednostavno drže čovjeka, a i ma i onih koji nikako da ga zadrže. Da li to ovisi o nama, gradu ili nećem trećem, tko bi znao.
Obožavam azijsku kuhinju!
Super, super gost Nevena! Recenica tj. citat kojim si pocela post me bas nasmejao… Ali divno je da ste vas dvoje tako bliski iako zivite jako daleko jedno od drugog…
Inace, i recept je superiska! Obozavam, bukvalno, kinesku hranu…
Nevena! Pa vas ste dvoje upravo izvanredni! Vešti u pisanju i kuhanju :)
Joj, kako sam odahnula kad videh ono "…u januaru će početi deveta godina kako živim u Hong Kongu"
Nekako mi došlo milo što se ipak navikao, iako isprva ni slutio nije da će moći.
Mama jedne od mojih najboljih drugarica je, kada se rodila njena mladja sestra, sasvim nemarno bacila macku u kolica gde je dete bilo…!!! Ja, cerka jedinica, godinama sam sanjala da imam brata…a sada bi mi i sestra dobro dosla..! Ali sipak…
Ja ne bih stavila ruku na vatru da ce Vule da se vrati iz Hong Kong-a, a ne znam ni sta da mu pozelim…Ipak mislim da se ljudi nikada potpuno ne naviknu na istocnjacku kulturu, uvek nekako ostanu van nje a pogotovo u gradovima kao Hong Kong. Opet sa druge strane, ako ima dobar posao…kuca je tamo gde je mi svijemo…
Anyway, ideja za jednu "home made" kinesku veceru je tu…ali mora i on da prizna da bez sestre nista…!
<3 ovaj post! "Iduće godine stvarno odlazim.", a ova recenica mi posebno odzvanja u usima.
Moj brat je stariji deset godina od mene i mislim da me je tek zadnjih deset počeo doživljavati kao osobu koja ima nešto za reći. Danas ne prođe dan da me ne nazove ujutro čim se probudi.Jedna od glavnih tema nam je hrana, tko će šta kuhati i kako…Mislim da će nam tvoj recept biti sutrašnja glavna tema razgovora.
Tako dirljiv uvod :-/ Vule bi lado mogao da nam se pridruži u blogovanju :) Super izgleda ovo jelo a možda pronađeš još neku inspiraciju u darivaju a mom blogu :) U pitanju je kuvar sa party food tematikom, ima svega i svačega :)
Pa ti svrati :)
http://www.milinkuvar.com/darivanje/
Svake godine sam sve odluchniji!
Stvarno je teshko napustiti grad kao shto je HK, sigurno najbolji grad u Aziji za internacionalni zhivot, ali koreni Evrope su preduboko u meni. Na leto kupujem kartu u jednom pravcu!
Bilo mi je zadovoljstvo pisati za Neletovu blog skupinu prijatelja!
HK, sjajan za zhiveti, ali mene ipak vuku neke druge struje!
HK je medju najbogatijim u Aziji po izboru restorana svih vrsta Azijskih kuhinja, a shto je najvazhnije vecjina ih je srednjeg i nizheg budzeta.
Mene je rechenica kojom je pochela nasmejala, ali pre svega iznenadila, jer stvarno nisam znao da sam to izjavio! Hvala na komplimentu.
I ja se slažem sa Milom da Vuke počne food blog ili nešto slično. Znam da sam svojevremeno isčitala ceo blog Kućanica u Japanu, pa mislim da bi njegove priče našle medijski prostor kod nas.
Znači vule je taj koji je njupao XO sos. ;)
I ponovo, zahvaljujem na komplimentu za pisanje, mada ne znam da li bih se bash mogao podichiti svojim kulinarskim dostignucjima.
Istochnjachka kultura je u HK verovatno najmanje izrazhena kada usporedim sa ostalim zemljama u Aziji. Iako je grad sve naj naj, moracju ga napustiti.
Pridruzhujem se oslushkivanju eha!
Kad mi pochnemo da usporavamo, a vi krenete da ubrzavate, tad se sretnemo u jednom momentu i onda se popale sva svetla!
E ovde cju da se pridruzhim komplimentu za fantastichan uvod.
Hvala na pozivu, moracju se proshvrljati kroz Milin Kuvar i obogatiti svoj menu!
Pa, moracju razmisliti u vezi tog blogovanja, ali moj boravak u Aziji se stvarno blizhi kraju tako da ne znam odakle cju crpeti inspiraciju!?:)
Jedan mali flashback:
Borovo, 1989.
Moji prijatelji iz razreda Shveki(17) i Stepa(17), i ja sa njima (16), voleli smo se chesto zavucji u sobu, pushtati neku mjuzu i chitati stripove, klasichna tinejdzerska interesovanja. E, u sluchajevima kada bi se to deshavalo kod mene, obavezno smo u u prvih pola sata mogli ochekivati da nam u sobu na blitzkrieg uleti Nevena(9). Samo ufura i zasedne za moj radni sto ili na trosed. Naravno niko bash ne obracja mnogo pazhnju na nju, ali ona se ugnjezdila i nema nameru da menja mesto boravka. I tada krecje akcija oslobadjanja slobodne zone zvane "moja soba" nad kojom sam ja formalno-pravno u to vreme imao pun suverenitet. Uvek se sve zayrshavalo tek diplomatskom misijom moje mame koja je jedina znala kako da prebaci Nevenu u susednu zonu!
Mmm da, XO sos! Savrshenstvo ukusa!
Blago Neveni, ima brata!!!! I to starijeg, što je moja davnašnja želja. Mamu sam, dok nisam obrazumila, nagovarala da mi rodi starijeg brata (!). Igrom zdravstvene sudbine sam, uprkos naporima mojih roditelja, ostala jedinče, a oduvek blagonaklono gledam na divne bratsko-sestrinske i sve ostale varijante tih odnosa. Da, i moj sin je jedinče, sudbina i splet bezveznih okolnosti, takođe.
Imam otvoren poziv da dođem u HK od jedne poznanice, a sve mi se ne da – finansijski… Ovaj tvoj prikaz je prosto fantastičan, do recepta nisam ni stigla :-)
Pozdrav za brata i sestru Zelunka!
Tvoj uvod me tako raznežio a njegova priča tako oduševila, HK očarao a jelo… nemam reči :) Super post, super i baš sam uživala i u priči i slikama i svemu.
Hvala svima na vašim divnim komentarima!!!
Baš sam srećna što vam se dopada Vuletov post i receptić:)
Vule bi mogao još koji put da nas počasti svojim dogodovštinama. Al sledeći puta kuva on!:)
Ahahahahahahaaaa, sećam se takvih više situacija. Kako je meni to bilo zabavno!!!:):):)
Pa kad tebe nisu hteli da vrate, on morao da pobegne čak u Hong Kong:))
Šta je on iskusio,fenomenalno!!!Divni ste <3
Susamovo ulje obožavam,poseban šmek!Dušu dalo za ovakvu klopu.
Još se smejem na prvu rečenicu. :)))) " Kad će ona kući"… :)))) Fantastično.
Ja sam sa svoje tri godine , našla kućni štek i zapalila niz džadu da napravim čeku tati i dogovirim sa njim da nadjemo neku drugu ženu da me čuva. Uporno sam insitirala da mami damo otkaz. :))) Ni dan danas mislim da mi to nije oprostila.
Divno jelo ,baš mi se dopada. :))) Sve pohvale za gosta. I imam jednu molbu za Vuleta. Da pre povratka nauči da pravi ramen nudle i kad dodje da me nauči. :)))
Vule, evo linka na blog koji je suprugov brat započeo (ali nije imao vremena da nastavi) dok je boravio u Kini.
http://milaoshu.blog.rs/blog/milaoshu
Mislim da i retrogradno pisanje (ako se vratiš) može dati odličan blog obzirom da imaš sigurno pregršt fotografija.
A evo i Kućanice u Japanu, ja sam je čitala kao knjigu
http://kucanicaujapanu.blog.hr/
This comment has been removed by the author.
Zahvaljujem!
Mislim da Nevena polako ali sigurno postaje stariji sibling!
Zasluga ide mozgu operacije, Neletu!
Nishta, sad moram da bezhim nazad iz Hong Konga!
Hehehe, izgleda da su svi stekli dojam da ja imam kulinarskog talenta, a ja ustvari radije konzumiram nego shto kreiram! Nele je zaduzhena za proces stvaranja!
Mislim da od ove kreativno-konzumerske kombinacije Nele-Vule najviše koristi imam baš JA:) Jer sam uvek prvi koji proba sve novotarije koje izlaze iz Nevenine kuhinje koje su često inspirisane Hong Kongom i Vuletovim pričama.
Vule, ovaj post je jedna odlična spisateljska minijatura koja znači da bi možda mogao da razmisliš o tome da se baciš na tastaturu i zabeležiš sve te "zbunjole" i slična HK iskustva iz proteklih 9 godina na jednom mestu. I da, da nisi ostao tamo toliko vremena ko zna da li bismo ikada bili u prilici da za života vidimo Hong Kong i doživimo sve to o čemu si pisao. Hvala ti na tome.
Ooooodlican text kao i recept! :) Slazem se da bi Vule mogao biti cesci gost na tvom blogu :D A sad odoh traziti neko slicno jelo po Zagrebu jer sam dobila neopisivu zelju da bas to jedem bas sada!!! Barem neke nudle ili nesto joj -_-
Odlican tekst, zaista sam uzivala citajuci, i stvarno sam imala utisak kao da sam tamo :) Ne mogu ni da zamislim kako izgleda period prilagodjavanja na novu sredinu, pogotovo na onu koja je toliko razlicita od polazne tacke :)
No comment!
Pravo da ti kazhem da nemam pojma kako je ovaj text nastao. Kad mi je Nevena rekla da bi volela da napishem neshto za blog, apsolutno nisam veze imao o chemu bi mogao pisati. Kad je krenulo, onda je izshikljalo samo od sebe, ali to da krenem sad stalno ovako – ne znam da li bi to moglo da fercera!
Pa, kad me Nevena opet pritisne, potrudicju se da ponovo bude dovoljno dopadljivo!
Iskren da budem, moji su koferi bili spremni u svakom momentu chitavog osmogodishnjeg perioda, ali sam jednostavno svo to vreme proveo u nekom svom profesionalnom transu. I moram priznati da kad bi mi neko stao na zhulj sada, ne bih se libio da upotrebim svoje kofere, koliko sutra!
Jako dobar tekst i interesantna tema :) Meni su mnogo zanimljive te teme a la 'kulturni šokovi'. Ja sam zavrsila spanski i uvek su mi svi pricali: ''ma, ti ces 100% ziveti u Spaniji i otici odavde'' i sl. Ali koliko kod upoznajes kulturu nekog naroda i koliko god da ti se dopada njihova zemlja, ipak nigde nije kao kod kuce :)
P.S. Nevena, je l' ispisujes recepte u novom kuvaru? :)
Milica
Nazhalost, "kod kucje"uglavnom si primoran da se iskobeljash iz profesionalno teskobne atmosfere da bi uspeo da progledash i prodishesh.Na svu srecju, u tom chitavom procesu imash privilegiju da upoznash razlichite kulture i narode.
To svakako!
Excelente post y excelente comida me gusta la comida asiática,abrazos y abrazos.
Veliko je zadovoljstvo čitati i sestru i brata – napred Zelunke i ex Zelunke!:-)
Milice, pišem, pišem:)
I jako ga volim, tačno ima i ukrasnu ulogu na polici u trpezariji:)
<3<3<3
Ay Caramba, yo no hablo Espanol!
A nashe zadovoljstvo je biti nagradjen ovakvim komentarima!
Nažalost nemam brata ni sestru pa ne kužim te odnose već ih učim s svojim klincima , ali uživam u vašim postovima.Znaš jednog dana ćeš se samo spakirati i doći ćeš doma a dok taj dan dođe samo ćeš sanajati o kupovini karte u jednom smjeru.I još nešto uživaj u svakoj sitnici zbunjole grada.
:)))))
Odličan,preodličan post i prije svega veliki pozdrav Vuletu i naravno tebi Nevena što si nam prenjela ovo zanimljivo jelo. Recept sam zabilježila i kao što uživam u postu, nadam se da ću uskoro i u jelu. A za početak idem još jednom sve pročitati :)
Ja imam odreshene ruke u pogledu izbora, ali mene odredjene emocije drzhe ovde u HK kao shto me i one druge vuku nazad!
I jedan veliki otpozdrav od Vuleta!
batice malo je srceparajuci izvestaj iz azije,tako da se nadam da je sad stvarno dosta
Super post! Super recept!
Ha ha ha ha, dugo se nisam ovako dobro nasmijala. Pali on iz HK već devetu godinu :D Predobar post!! Bravo za oboje :)
P.s. I jelo mi se sviđa :)
Batice, stari blogeru, svugde tvoja radoznala kljuka stigne da zaviri! Pa i ja mislim da je dosta, moram da krenem izravnavati rachune pa put pod noge!
Zahvaljujemo za superishku!
Ali, iaoko palim vecj skoro po deveti put josh uvek nisam pregoreo! Kao shto rekoh, iducje godine sigurno odlazim!
Aaaa prekrasan post!! Kako ga nisam vidjela prije?? Ja obožavam Aziju, u novembru idem opet…juhuuu. Pozdrav tvom bratu i hvala za postič :).
Lp,a.
p.s. Molim još recepta :D i ovakvih posta!
Lepa prica a jos lepsi recept! :)
Cvekla mi je omiljena cveza salata, ali nikad mi nije pala na pamet kao corba, hvala za inspiraciju :))
Vas dvoje ste stvoreni da zajedno napišete neki gastro putopis. <3