Znate ono kada imate prijatelja koji živi na drugoj strani zemljine kugle, retko se čujete, a viđate samo preko Skajpa? Al svejedno znate da se on, kao i vi njega, seti vas, barem par puta nedeljno. Bez obzira na daljinu, vremenske razlike… Sigurno znate.
Doktor je jedan od mojih najboljih prijatelja. Ustvari se zove Igor. I nije doktor:) 
Jako je daleko otišao. Skroz u Kalgari. Nedostaje mi naša priča o životu i drugim demonima:) Sa njim uvek mogu da filozofiram o ljudima, življenu i verovanju u iste a da se to ne shvati kao pretenciozno naklapanje.
Jedan od retkih koji razume zašto negde staviti taj začin a ne neki drugi, kako, zašto i koliko dugo nešto peći/kuvati… Čovek sa posebnim kulinarskim sposobnostima:)
 
Danas vam predstavljam mog Doktora koji nam je skuvao nešto baš fino za ove letnje dane, vegeterijansko. Na skroz drugoj strani sveta.
Uživajte u njegovoj kulinarskoj i životnoj reportaži iz Kalgarija.
 
“Šta napisati iz zemlje Kanadije, a da to ne bude o grtalicama i jelenima? Čak se ponekad pitam da li nas je ta izraubovana šala nasmijala ili mentalno otupila ?
Od oktobra 2011 moj novi dom se zove Calgary, Alberta.

 
Tačnije, Calgary se nalazi u centralnom dijelu južne Alberte. Kanadska prerija. Na 1000 metara nadmorske visine. Vazduh kakvim rijetko možete počastiti sopstvena pluća. Sa zapadne strane pored grada tutnje Stjenovite planine sa svom neodoljivošću planinskih vrhova, glečera i jezera. Na preostale tri strane pogled vam se ne vraća, nego se gubi u beskrajnim travnatim površinama, poljima pšenice i uljane repice.
Mnogo me podsjeća na Vojvodinu, i uvijek dok posmatram taj beskraj, leptir u mom srcu hitro i nepogriješivo mrdne krilima (Arundati Roj).

 
Dakle predjeli neopisive prirode opkoljavaju ovaj milionski grad. Grad u kome vlada suživot i zaista fascinantna tolerancija medju generacijama došljaka. Ovde su utočiste našli ljudi sa svih bijelosvjetskih meridijana. Među njima i vrlo zanimljive religijske grupe, sa nevjerovatnom istorijskom pričom .
Poznati su kao Doukhobors, Hutterites, and Mennonites. 
Prvi su ruska sekta čiji su svi slijedbenici utekli u ovaj dio svijeta od progona sunarodnika.
Drugi i treći su anabaptističke religijske grupe (bliski srodnici nama znanih Amiša), takođe vijekovima proganjani evropljani, koji su svoj novi dom našli diljem Alberte.
 
Zbog čega sve to spominjem ? Zbog haterajta (Hutterites). Narod austrijskog porijekla, koji je zbog religijskih neslaganja i pacifističkih uvjerenja emigrirao preko Moravije, Transilvanije, Ukrajine, Rusije konačno do USA i Kanade. Žive u ruralnim krajevima, u zajednicama koje nazivaju kolonije. Tradicionalno, skromno i naravno svi jednako obučeni. Žive svoju religiju i uvjerenja na farmama, daleko od savremenog svijeta, baveći se mahom poljoprivredom i stočarstvom, zanatima, proizvodnjom  garderobe. Vjerni tradicionalnim metodama, uglavnom odbijajući da koriste savremenu tehnologiju.
Zašto je sve to meni bitno ? Zato što haterajti neumorno i predano proizvode najdivnije proizvode koje možete sresti na pijacama Calgary-ja. Sviježa domaća jaja, raznobojno organsko povrće i voće, pekmez ili pite od borovnica i saskatoon berries, mlijeko i mliječne proizvode, paprike kao naše (!?), začine, zimnicu. Sve organsko i prirodno. Prava je divota pazariti na takvim pijacama uz obavezno cijenkanje.
U svim gradovima gdje sam živio pijace su imale kultni status u mojoj svakodnevnici. Tako je i ovde…
 
 
Danas upravo završih subotnji pazar. Istini za volju ovde je još uvijek rano za prvo sezonsko voće i povrće, tako da sam se zadovoljio ponudom iz Kalifornije. Međutim šta skuvati drugarima sa Neveninog bloga ?
Posle kraćeg razmišljanja odlučio sam da predstavim jedno klasično jelo američke severne hemisfere. Idealan doručak u hladne zimske dane ili lagana ljetna večera? Odlučite sami…
 
Skillet hash and eggs (Hush little baby, don’t say a word)
 
 
Otprilike za 2 osobe
5 manjih krompira (crveni krompir)
½  glavice crvenog luka (može i više ko voli)
1 crvena paprika srednje veličine
10 šampinjona
2 jaja
Vlašac ili pera mladog luka
2 kašike maslinovog ulja
Morska so, biber
 
Oprati krompir u ljusci i djelimičino ga ispeći na 220 stepeni u već zagrijanoj rerni. Recimo 45 minuta (posle 20 minuta ga okrenuti). 
Ohladiti krompir. Ispeći krompir mozete unaprijed npr. dok nešto drugo radite, da vam bude spreman posle. Krompir treba da bude skoro pa pečen do kraja.
Kad se ohladi, oguliti i iseći na kockice od pola inča (ne želim da čujem kritike na račun ovih inča, ali zaista je ta dimenzija savršena… zar nije glupo da napišem 1.27 cm???)
U malo veći tiganj (neljepljivog dna) sipati maslinovo ulje i dinstati na srednjoj temperaturi luk, papriku i gljive. Otprilike 3-4 minuta dok malo ne omekšaju.
Posoliti. 
Dodati isjeckan krompir i sve promješati. Drvenom spatulom lagano pritisnuti cijelu smjesu da bi se izjednačila na površini i na dnu malo zapekla. Ostaviti i ne dirati narednih desetak minuta dok donji dio mase ne dobije smeđu i hrskavu pokoricu.
Okrenuti pažljivo u što je moguće većim komadima, da bi se zapekla i druga strana. Kada i druga strana dobije tu istu pokoricu, hash je gotov.
Razbijte 2 jajeta na dvije polovice smjese i poklopite poklopcem dok se jaje ne ispeče sa gornje strane. Pobiberite i pospite sjeckanim vlašcem.
Ako hash prilikom pripreme neće da se okrene u većim komadima, ne očajavajte (ha!).
Dovoljno je i mješati povremeno tako kako je, ali da se ipak krompir zapeče sa svih strana.
 
 
Omastite brke!”
     

41 replies on “Gost na blogu Doktor. Iliti, šta ima u Kalgariju?

  1. Tvoj Doktor Igor me je podsetio na moju drugaricu Veselu koja zivi u Vasingtonu…odrasle smo zajedno i delile klupu u gimnaziji…ne postoji osoba sa kojom mogu lepse da pricam nego sa njom i ne postoji osoba koja mi je bliza od nje…svaki put kada se vidimo imam utisak da se nikada nismo rastale, a u stvari zivimo na dva kraja sveta…lepota je i u tome…
    Proslog leta sam bila u Kanadi, doduse u francuskom delu…fascinantna zemlja… Jako ukusno deluje ova vecera (radje bih je za veceru nego za dorucak, stvar navike)
    Pozdrav

  2. Odlican post! Slucajnost i moja prijateljica Gaga zivi u Kalgariju. Predivan grad, odlicne slike i super odabrani detalji.

    Recept predobar, bice isproban :)

  3. Moja najbolja prijateljica živi u Ljubljani. Dobro, udaljenost među nama je mala i vidimo se dosta često, ali neopisivo fale one duge kave na poluosunčanim terasama na kojima nismo morale ni pričati ništa, neugodne tišine među nama nema :) Tako da shvaćam, i shvaćam da se kontakt mora održati i ovo mi je jako lijep način :)

    Za hash sam čula, ali nisam nikad vidjela kako se sprema ni kako izgleda. Moram reći da mi se jaaaaako sviđa i da ću ga uvrstiti u neki ručak uskoro, hvala prijatelju i na tekstu, a ove slike su mi nevjerojatno – sline su mi procurile kad sam vidjela one pite mmmmm :)

  4. Hvala Anja na komplimentima…
    Ovo je sasvim novi nivo Neveninog i mog prijateljstva i mnogo mi se svidja :)))
    Pozdrav iz Calgary-ja

  5. Igore ovo izgleda fenomenalno+nema mesa. Isprobacu, sigurno. Nadam se da ovih eko-religijskih druzina ima i u ostalim delovima Kanade. Post je odlican, podeli molim te jos neko super jelo sa nama. Pozdrav :)))

  6. Draganaaaaa… :))))
    Otkud ti ovde?
    Hahahaha… Ti kad dodjes u Kanadu sve cu fino da ti pokazem, a pravicu ti i klopu :)))

  7. Fantasticno, volim ovakva jela. Samo i ja bih ga radje za vecerinku. :) Sve pohvale za domacicu i gosta. :)
    P.S
    Slika neba u sutonu mi je highlight posta! ;))

  8. Hvala Zoka :)))
    Slikao sam jutarnje nebo ispred moje kancelarije, drago mi je da ti se svidja… Jutra su ovdje cesto crvena… Pozdrav :)) Dr

  9. Hvala Doktoru na ovom odličnom postu. Baš mi je bilo zanimljivo pročitati o dalekom Calgaryu, uz jako lijepe slike doživljaj je potpun. Moram izdvojiti one divne mini- pite od voća, baš ih gledam i mislim kako bih svaku rado gricnula, sjela na interesantnu kravice-klupicu :) i uživala.
    Klopica je super, omastiti ćemo brke :)

  10. Hahaha… Naravno… Na poslednjoj slici se vidi koliko sam pojeo od porcije za dvoje… Pozdrav iz Calgary-ja :)))

  11. Nevena, cesce zovi goste! :) Iz tvojih prica, meni skoro svi tovji drugari deluju kao da stvarno imaju sta da kazu, a i da skuvaju…:)
    Doktore, hvala na super receptu (bice isproban), a i na lepom putopisu…

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *